Televizori i kompjuterski monitori imaju sličnosti jer koriste istu osnovnu tehnologiju za prikazivanje slike. Uobičajeno je da se televizor koristi kao monitor računara, ali su oni dizajnirani za različite svrhe i tržišta.
Razlike u konekcijama
Većina televizora i monitora, proizvedenih u poslednjoj deceniji, poseduje HDMI ulaz. HDMI je standard za prenos video signala i prisutan je na gotovo svim uređajima koji emituju video, od striming plejera do konzola za igre i računara. U osnovi, bilo koji od ova dva uređaja će vam poslužiti ukoliko samo želite da povežete uređaj sa ekranom.
Monitori obično nude i druge konekcije, poput DisplayPort-a, koji podržavaju veće rezolucije i brzine osvežavanja. Televizori češće imaju veći broj HDMI ulaza kako biste mogli povezati više uređaja, dok su monitori najčešće namenjeni za povezivanje jednog uređaja.
Uređaji poput konzola za igre obično šalju zvuk putem HDMI-ja, ali monitori uglavnom nemaju zvučnike, ili ako ih imaju, njihov kvalitet nije zadovoljavajući. Uobičajeno je da korisnici monitora koriste slušalice ili eksterne zvučnike. S druge strane, gotovo svi televizori imaju ugrađene zvučnike, a vrhunski modeli se ponose svojim kvalitetnim sistemima zvučnika koji su ključni deo iskustva gledanja.
Televizori su znatno veći
Jedna od očiglednih razlika je veličina ekrana. Televizori su uglavnom dijagonale 40 inča ili više, dok je većina desktop monitora između 24 i 27 inča. Televizor je dizajniran za gledanje sa veće udaljenosti, pa je i njegova veličina veća kako bi ispunio veći deo vidnog polja gledaoca.
Ovo ne mora nužno da bude problem za vas, jer neki korisnici preferiraju veće ekrane. Veličina sama po sebi nije prepreka, ali rezolucija jeste. Ako imate TV panel od 40 inča sa rezolucijom od samo 1080p, slika će izgledati mutno ukoliko ga koristite kao monitor sa manje udaljenosti. Zato, ako planirate da koristite veći televizor kao primarni monitor, razmislite o modelu sa 4K rezolucijom.
I suprotno važi, mali kompjuterski monitor nije idealan izbor za televizor u dnevnoj sobi. Iako je to izvodljivo, većina 1080p televizora srednje veličine košta isto kao uporedivi desktop monitori.
Monitori su dizajnirani za interakciju
Kada gledate televiziju, sadržaj je uglavnom unapred snimljen, dok je kod monitora interakcija sa radnom površinom konstantna. Monitori su projektovani za takvu upotrebu, dok je kod televizora akcenat na kvalitetu slike za filmove i serije, što često dolazi na račun vremena obrade i kašnjenja ulaza.
Važno je razumeti osnove načina na koji rade televizori i monitori da bi se shvatilo zašto je ovo bitno. I kod televizora i kod monitora, uređaji poput računara ili kablovskih risivera šalju slike na ekran više puta u sekundi. Elektronika ekrana obrađuje sliku, što odlaže njen prikaz za kratko vreme. Ovo se naziva kašnjenjem ulaza panela.
Nakon obrade slike, ona se šalje na LCD panel. Panelu je takođe potrebno vreme da prikaže sliku, jer pikseli ne prelaze trenutno. Ako usporite snimak, videćete kako TV polako bledi sa jedne slike na drugu. Ovo je vreme odziva panela, koje se često meša sa kašnjenjem ulaza.
Kašnjenje ulaza nije problem kod televizora, jer je sav sadržaj unapred snimljen i nema unosa od strane korisnika. Ni vreme odziva nije od velikog značaja, jer se sadržaj najčešće prikazuje sa 24 ili 30 FPS, što proizvođaču daje više prostora da optimizuje proces i da nećete primetiti razliku.
Međutim, prilikom upotrebe monitora, kašnjenje ulaza postaje primetno. Televizor sa dužim vremenom odziva može delovati zamućeno i ostavljati „duhove“ kada se prikazuje igra od 60 FPS sa računara, jer se više vremena provodi u međustanju između kadrova. Ovi „duhovi“ se vide i kada pomerate kursor miša. Pored toga, veliko kašnjenje ulaza može izazvati osećaj „laga“ između pokreta miša i njegovog prikaza na ekranu, što može biti dezorijentišuće. Čak i ako ne igrate igre, kašnjenje ulaza i vreme odziva utiču na vaše iskustvo.
Ove razlike nisu uvek tako jasne. Nisu svi televizori problematični sa sadržajem koji se brzo kreće, a nisu ni svi monitori automatski bolji. Mnogi televizori su danas optimizovani za gejming, sa „režimom za igru“ koji isključuje dodatnu obradu slike i ubrzava vreme odziva panela. Sve zavisi od konkretnog modela. Nažalost, specifikacije kao što je vreme odziva su često netačno predstavljene, a kašnjenje ulaza se retko testira i spominje. Često je potrebno konsultovati recenzije trećih strana da biste dobili realne ocene.
Televizori su dizajnirani za TV signal
Većina televizora ima digitalne tjunere koji se koriste za prijem bežičnog televizijskog signala putem antene ili osnovnog kabla. Tjuner je uređaj koji dekodira digitalni signal. Zapravo, u Sjedinjenim Državama se uređaj ne može legalno prodavati kao „televizor“ bez digitalnog TV tjunera.
Ako imate pretplatu na kablovsku televiziju, verovatno imate risiver koji funkcioniše kao tjuner, pa neki proizvođači izostavljaju tjuner kako bi uštedeli novac. Ovi uređaji se obično prodaju kao „ekran za kućni bioskop“ ili „ekran velikog formata“, a ne kao „televizor“. Oni će i dalje dobro raditi kada su povezani na kablovski risiver, ali neće moći da primaju signal bez njega. Takođe, ne možete direktno povezati antenu da biste gledali zemaljsku televiziju.
Monitori nikada nemaju tjunere, ali ako imate kablovski risiver sa HDMI izlazom – ili čak risiver za zemaljsku televiziju u koji možete da priključite antenu – možete ga priključiti na monitor i gledati TV. Imajte na umu da će vam i dalje biti potrebni zvučnici ukoliko ih monitor nema.
U suštini, možete povezati televizor sa računarom i koristiti ga bez problema sa kompatibilnošću, pod uslovom da nije zastareo i da poseduje odgovarajuće priključke. Međutim, vaše iskustvo može varirati u zavisnosti od modela i proizvođača.
Ako razmišljate da koristite monitor kao televizor, ne možete gledati TV program bez dodatnog risivera, ali možete da povežete Apple TV ili Roku i gledate Netflix ukoliko vam ne smeta manja veličina ekrana ili nedostatak kvalitetnih zvučnika.