Ažuriranje operativnog sistema Windows 10 iz maja 2019. godine (19H1) donelo je sa sobom novu funkcionalnost – Windows Sandbox. U ovom tekstu ćemo detaljno objasniti kako možete iskoristiti ovu funkciju na vašem Windows 10 računaru.
Važna napomena: Windows Sandbox nije dostupan u Windows 10 Home izdanju. Možete ga koristiti samo ukoliko posedujete Professional, Enterprise ili Education verziju Windows 10 operativnog sistema.
Šta je tačno Windows Sandbox?
Jednostavno rečeno, Windows Sandbox je kombinacija aplikacije i virtuelne mašine. Omogućava vam da brzo pokrenete virtuelni operativni sistem, baziran na trenutnoj konfiguraciji vašeg sistema, unutar izolovanog okruženja. Ovo okruženje je savršeno za bezbedno testiranje programa ili datoteka. Nakon zatvaranja Sandbox-a, sve promene i podaci se brišu. Ništa iz Sandbox-a ne može uticati na vašu glavnu instalaciju Windows-a i ništa se ne čuva nakon završetka sesije.
Kako aktivirati Windows Sandbox?
Potreban vam je računar sa Windows 10 Professional ili Enterprise verzijom operativnog sistema. Funkcija Sandbox je stabilna od maja 2019. godine. Windows 10 Home verzija ne podržava ovu opciju.
Korak 1: Provera da li je virtualizacija omogućena
Prvi korak je provera da li je virtualizacija omogućena u BIOS-u vašeg sistema. U većini slučajeva, ova opcija je podrazumevano aktivirana, ali možete to lako proveriti. Pokrenite Task Manager pritiskom na kombinaciju tastera Ctrl+Shift+Esc. Zatim, u kartici „Performance“, selektujte kategoriju „CPU“. U desnom delu prozora, potražite stavku „Virtualisation“ i proverite da li piše „Enabled“.
Ukoliko virtualizacija nije omogućena, moraćete da je aktivirate u BIOS postavkama pre nego što nastavite sa daljim koracima.
Korak 2: Uključivanje ugnježđene virtualizacije (opciono)
Ako već koristite testnu verziju Windows-a unutar virtuelne mašine i želite da testirate Sandbox unutar te virtuelne mašine, potrebno je da omogućite ugnježđenu virtualizaciju.
Da biste to uradili, pokrenite PowerShell u verziji Windows-a koja se izvršava unutar VM i unesite sledeću komandu:
Set-VMProcessor -VMName <vmname> -ExposeVirtualizationExtensions $true
Ovom komandom omogućavate vašoj virtuelnoj Windows instanci da koristi proširenja za virtualizaciju, što je preduslov za rad Sandbox-a.
Korak 3: Aktiviranje Windows Sandbox funkcije
Nakon što se uverite da je virtualizacija omogućena, aktiviranje Windows Sandbox funkcije je vrlo jednostavno.
Idite na Control Panel -> Programs -> Turn Windows features on or off (ili na srpskom: Kontrolna tabla -> Programi -> Uključi ili isključi Windows funkcije).
U prozoru „Windows Features“, pronađite i označite polje pored opcije „Windows Sandbox“.
Kliknite na „OK“ i restartujte računar.
Pokretanje Windows Sandbox-a
Nakon što se vaš računar ponovo pokrene, Windows Sandbox možete pronaći u Start meniju. Jednostavno ukucajte „Windows Sandbox“ u polje za pretragu ili ga potražite u meniju. Zatim, dvaput kliknite na ikonu da biste ga pokrenuli. Kada se pojavi zahtev, dozvolite mu administrativne privilegije.
Nakon toga, trebalo bi da vidite skoro identičnu kopiju vašeg trenutnog operativnog sistema.
Naravno, postoje određene razlike. Ovo je čista Windows instalacija, tako da ćete videti standardnu pozadinu i samo osnovne aplikacije koje dolaze sa Windows-om.
Virtuelni operativni sistem se generiše dinamički iz vašeg glavnog operativnog sistema Windows, što znači da će uvek pokretati istu verziju Windows 10 koju koristite i biće potpuno ažuriran. Ovo je posebno korisno, s obzirom da tradicionalne virtuelne mašine zahtevaju vreme da samostalno ažuriraju operativni sistem.
Kako koristiti Windows Sandbox?
Ako ste ranije koristili virtuelne mašine, onda će vam korišćenje Sandbox-a biti veoma poznato. Možete kopirati i nalepiti datoteke u Sandbox, baš kao i u bilo kojoj drugoj virtuelnoj mašini. Međutim, prevlačenje i ispuštanje datoteka ne funkcioniše. Kada se datoteka nađe u Sandbox okruženju, možete je koristiti kao i inače. Ako je u pitanju izvršna datoteka, možete je instalirati u Sandbox okruženju, gde je potpuno izolovana od vašeg glavnog sistema.
Važno je napomenuti da ako izbrišete datoteku unutar Sandbox okruženja, ona neće biti premeštena u korpu za otpatke, već će biti trajno obrisana. Pre brisanja, dobićete upozorenje.
Kada završite sa testiranjem, možete zatvoriti Sandbox, baš kao i svaku drugu aplikaciju. Ovo će uništiti sve promene koje ste napravili, kao i sve datoteke koje ste kopirali u okruženje. Microsoft će vas, naravno, prvo upozoriti.
Sledeći put kada pokrenete Sandbox, dočekaće vas novo, čisto okruženje i moći ćete da započnete novo testiranje.
Interesantno je da Sandbox radi dobro i na računarima sa minimalnim hardverskim zahtevima. Testiranje za ovaj članak je sprovedeno na Surface Pro 3, starijem uređaju bez posebne grafičke kartice. U početku je rad Sandbox-a bio nešto sporiji, ali je nakon nekoliko minuta, radio iznenađujuće dobro, s obzirom na ograničenja. Brzina se zadržala i nakon zatvaranja i ponovnog otvaranja aplikacije. Tradicionalno, pokretanje virtuelne mašine je zahtevalo više resursa. Zbog ograničenog opsega primene Sandbox-a (nećete instalirati više operativnih sistema, pokretati više instanci, niti praviti više „snapshot“-ova), zahtevi za performansama su nešto niži. I upravo ta specifična namena omogućava da Sandbox funkcioniše tako efikasno.
Kredit za sliku: D-Krab/Shutterstock.com