Како раде тестови брзине интернета? (и колико су тачни?)

Testovi brzine predstavljaju brz i efikasan način da proverite performanse vaše internet veze. Iako provajderi internet usluga (ISP) obećavaju određene maksimalne brzine u idealnim uslovima, test brzine je ključan da utvrdite stvarnu brzinu vaše konekcije, bilo da je ona brza ili spora.

Šta je zapravo test brzine internet konekcije?

Test brzine interneta predstavlja najefikasniji metod za dobijanje trenutnog uvida u brzinu vaše internet veze. Brzine preuzimanja i slanja podataka često su limitirane od strane provajdera, a ovo ograničenje zavisi od izabranog paketa usluga, opterećenosti mreže u vašem području, mogućih ograničenja protoka i drugih faktora.

Važno je napomenuti da se u ponudama internet provajdera često koristi fraza „do“ kada se navode brzine. To znači da provajder ima prostora za odstupanja – ukoliko vam je obećano „do 30 Mbps“, a vi konstantno dobijate 28 Mbps, kompanija i dalje smatra da ispunjava svoj deo dogovora. Međutim, ako dobijate 10 Mbps, očigledno je da ne dobijate ono što plaćate, i vreme je da kontaktirate svog provajdera.

Test brzine meri tri ključna parametra: ping, brzinu preuzimanja i brzinu slanja podataka. Merenje brzina preuzimanja i slanja je posebno važno jer većina provajdera nudi odvojene brzine za ove dve operacije. Obično je brzina preuzimanja istaknuta, dok se brzina slanja, koja je obično sporija, može pronaći u detaljnijim informacijama o paketu. Na primer, lokalni provajder nudi paket sa brzinom preuzimanja od 500 Mbps, ali sa brzinom slanja od 125 Mbps.

Kako funkcioniše test brzine internet konekcije?

Proces testiranja se odvija u tri koraka: prvo se testira ping, zatim brzina preuzimanja i na kraju brzina slanja podataka.

Kada pokrenete test brzine, dolazi do niza radnji. Prvo, klijent softver detektuje vašu lokaciju i određuje najbliži test server. Neke platforme, kao što je Ookla’s Speedtest.net, omogućavaju vam da ručno odaberete server. Nakon odabira servera, test brzine šalje jednostavan signal (ping) serveru i čeka odgovor. Test meri vreme povratnog putovanja signala, izraženo u milisekundama.

Nakon što se ping test završi, počinje test preuzimanja. Klijent otvara više veza sa serverom i pokušava da preuzme mali fragment podataka. Tokom ovog procesa, mere se dve stvari: vreme potrebno za preuzimanje fragmenta i količina mrežnih resursa koju koristi.

Ako klijent softver utvrdi da ima dostupnih resursa, otvara dodatne veze sa serverom i preuzima više podataka. Osnovna ideja je da se maksimalno optereti internet veza i testira njena sposobnost da obradi više operacija istovremeno.

Zamislite internet vezu kao autoput sa ograničenjem brzine. Otvaranje dodatnih veza je kao dodavanje više traka na autoput. Ograničenje brzine se nije promenilo, ali više „automobila“ (podataka) može proći brže kroz isti prostor. Na taj način, 50. automobil će brže stići na autoputu sa četiri trake nego na onom sa dve trake.

Kada klijent softver utvrdi optimalan broj veza za testiranje, preuzima dodatne delove podataka, meri količinu preuzetih podataka u određenom vremenskom periodu i prikazuje brzinu preuzimanja.

Nakon testa preuzimanja, sledi test slanja. Ovaj proces je sličan testu preuzimanja, ali obratan. Umesto preuzimanja podataka sa servera na računar, klijent softver šalje podatke sa vašeg računara na server.

Za detaljnije tehničke informacije, pogledajte objašnjenje Speedtest.net o tome kako funkcioniše ovaj proces.

Koliko su tačni testovi brzine?

Test brzine, iako deluje jednostavno, zapravo je kompleksan proces koji zahteva precizno merenje performansi vaše internet veze.

Prvi korak u procesu testiranja, odabir test servera, može značajno uticati na rezultate. Najbliži server može biti izuzetno blizu, čak i u istom gradu, što predstavlja optimalnu situaciju jer podaci ne moraju prelaziti velike udaljenosti. Kompanije su svesne važnosti blizine, pa neke, poput Netflixa, koriste mreže za isporuku sadržaja (CDN) kako bi podatke približile korisnicima.

Međutim, nisu svi resursi na internetu blizu vas. Veliki deo se nalazi na udaljenim serverima, ponekad i u drugim zemljama. To znači da iako test brzine može prikazati izuzetno brze rezultate, preuzimanje datoteka sa udaljenog servera može biti znatno sporije. U ovom scenariju, rezultati testa brzine mogu odražavati bolje performanse od onih koje biste iskusili u stvarnom korišćenju interneta.

Razlika u lokacijama servera je razlog zašto možete dobiti različite rezultate brzine kada koristite različite testove, kao što su Ookla, Netflix ili Google. Vaš internet provajder takođe može nuditi svoj test brzine, kao što su Comcast, Spectrum ili AT&T. Ipak, na test brzine od provajdera se ne treba previše oslanjati. Ovi testovi su optimizovani za idealne uslove, koriste servere koji se nalaze u blizini i često su deo iste mreže kao i ona koju testirate. To znači da ćete dobiti brže rezultate nego što biste dobili na Netflix ili Google testovima. U redu je koristiti ove testove ako samo želite da pokažete koliko je vaš provajder brz, ali nisu pogodni za realnu procenu vaše brzine.

U drugoj fazi testiranja, klijent softver pokušava da otvori dodatne veze kako bi maksimalno iskoristio vaše mrežne resurse. Ako već koristite internet i opterećujete svoju mrežu, test brzine ne može u potpunosti da iskoristi vaše resurse. Na primer, ako testirate dok strimujete sadržaj ili preuzimate veliko ažuriranje, rezultati će verovatno biti niži nego kada biste testirali bez drugih aktivnosti.

Na rezultate testa utiče i način na koji ste povezani na internet i uređaj koji koristite za testiranje. Računar povezan putem eterneta bi trebalo da ima brže rezultate od tableta povezanog na WiFi, jer je generalno WiFi sporiji od eterneta. Takođe, možete primetiti razliku u rezultatima na različitim uređajima, čak i kada koriste istu vezu.

Kako dobiti najtačnije rezultate?

Tačnost rezultata testa zavisi od vaših ciljeva. Ako želite da proverite da li vaš provajder zaista pruža obećane brzine, testirajte u idealnim uslovima. Koristite računar povezan putem eterneta, odaberite najbliži server i zaustavite sve druge aktivnosti koje bi mogle opteretiti internet vezu, poput strimovanja.

Možda bi bilo dobro da ponovo pokrenete ruter pre testiranja. Ukoliko vaš ruter ima ugrađen test brzine, koristite njega umesto testa putem pretraživača. Na taj način izbegavate dodatne korake koje proces mora da prođe.

Ako želite da dobijete rezultate koji su bliži realnom učinku vaše internet veze, koristite test putem pretraživača ili aplikacije. Na taj način, možete odabrati server koji je udaljeniji. Ako redovno imate nekoliko video ili audio strimova, pokrenite ih pre testiranja brzine.

Na kraju, bez obzira na korake koje preduzmete, nemoguće je dobiti savršeno tačan rezultat. Međutim, možete dobiti dovoljno dobar rezultat koji će zadovoljiti vašu znatiželju ili vam omogućiti da proverite da li vaš provajder pruža uslugu u skladu sa obećanim brzinama.