Изаберите из ГУИ-а, командне линије или онлајн алата

Traceroute, ili tracert za one koji koriste Windows, uz ping, predstavlja jedan od temeljnih alata za rešavanje mrežnih problema. Kao što sam naziv implicira, traceroute prati putanju od jednog računara do drugog. To je izuzetno koristan alat koji, osim provere povezanosti s hostom, otkriva mnogo o ruti do njega i potencijalnim problemima na tom putu. Ipak, koliko god koristan bio, traceroute ima svoja ograničenja. Srećom, mnogi programeri su radili na stvaranju poboljšanih verzija ovog alata. Ovaj članak posvećen je upravo tome – otkrivanju nekih od najboljih alternativa traceroute-u. Uključili smo raznolike alate, od onih s grafičkim korisničkim interfejsom (GUI), preko komandnih linija, pa čak i online alata.

Pre nego što predstavimo naših top 5 alternativa za traceroute, objasnićemo šta je traceroute i kako funkcioniše. Zatim ćemo razmotriti neka ograničenja ovog alata. Nakon toga, kako bismo odgovorili na ta ograničenja, razgovaraćemo o potencijalnim poboljšanjima koja bi se mogla implementirati u traceroute. Pokušaćemo da definišemo naš idealni „traceroute na steroidima“. Nakon ove teorijske osnove, zaronićemo direktno u suštinu i pregledati pet najboljih alternativa traceroute-u koje smo pronašli. Predstavićemo tri lokalno instalirana softvera i dva online alata.

Šta je Traceroute?

Definicija traceroute-a sa Vikipedije je prilično jasna: „Traceroute je dijagnostički alat za računarske mreže koji prikazuje rutu (putanju) i meri kašnjenje u tranzitu paketa kroz mrežu Internet protokola (IP).“ Iako je ovaj opis dobar, ne pruža mnogo detalja o tome kako konkretno radi. Pokušaćemo da pojasnimo. Traceroute vam prikazuje IP adresu svakog rutera koji se nalazi između vašeg i udaljenog računara. Ali to nije sve, traceroute takođe izveštava o vremenu odziva svakog od tih rutera.

Traceroute je veoma star alat. Prva verzija je objavljena davne 1987. godine. To je više od 30 godina, večnost u računarskom svetu. Takođe je veoma raširen alat. Prvo je predstavljen na Unix operativnom sistemu, a sada je prisutan na svim operativnim sistemima sličnim Unix-u, uključujući Linux i OS X. Čak je i prenesen na Windows platformu gde je, iz razloga koje nikada nisam shvatio, preimenovan u tracert.

Traceroute je alat koji svaki administrator mreže treba da razume i koristi. Nažalost, mnogi korisnici ne razumeju u potpunosti njegov princip rada, te stoga mogu naići na neke zamke ovog alata. Na primer, putanja može biti asimetrična, pri čemu saobraćaj koristi različitu rutu u odlasku i povratku, a traceroute to ne može detektovati.

Kako funkcioniše Traceroute?

Prvo, nekoliko preduslova. Internet, ili bilo koja IP mreža, izgrađen je od međusobno povezanih rutera. Ruteri komuniciraju jedni s drugima, razmenjujući informacije o mrežama do kojih znaju kako da dođu. Ove informacije koriste za kreiranje tablica rutiranja. Kada paket podataka stigne do rutera, on u svojoj tablici rutiranja traži odredište i prosleđuje paket sledećem ruteru na putanji. Ruter zna samo za sledeći ruter, a nema saznanja o celoj putanji. I ne treba mu.

Da bi se ograničila kašnjenja u propagaciji zbog prevelikog broja „skokova“ rutiranja, zaglavlje svakog paketa podataka sadrži polje podataka nazvano TTL ili Time To Live. Ovo je malo pogrešan naziv, jer vrednost TTL-a nema veze s vremenom, već sa udaljenošću. Kada paket napusti izvor, TTL se postavlja na 32. Svaki ruter koji obrađuje paket smanjuje TTL za jedan pre nego što ga prosledi dalje. Kada TTL dostigne nulu, ruter ne prosleđuje paket, već umesto toga vraća ICMP poruku „Vreme je isteklo“ nazad na izvor.

Traceroute koristi ovaj mehanizam za otkrivanje grešaka i izveštavanje kako bi obavio svoj posao. Traceroute prvo šalje paket ka odredištu s TTL-om postavljenim na 1. Prvi ruter na putanji smanjiće TTL i vratiti poruku „Time Exceeded“, omogućavajući traceroute-u da sazna IP adresu tog prvog rutera, ili skoka kako se često naziva. Traceroute zatim šalje drugi paket s TTL-om postavljenim na 2 i saznaje više o drugom skoku. Ovaj proces se nastavlja, povećavajući TTL svaki put dok se ne dobije odgovor od odredišta, što znači da je ono dostignuto.

Traceroute takođe obično meri vreme potrebno za dobijanje svakog uzastopnog odgovora, omogućavajući kreiranje tablice vremena odziva za svaki skok. Takođe često vrši DNS pretragu IP adrese svakog skoka kako bi u rezultatima prikazao FQDN (potpuno kvalifikovano ime domena) svakog hosta umesto IP adrese.

Šta nije u redu sa Traceroute-om?

Jednostavan odgovor na ovo pitanje je: ništa. Da li to znači da je savršen? Naravno da ne. Traceroute, koliko god dobar i koristan bio, može se poboljšati. Evo nekih njegovih nedostataka.

Kao što smo ranije naveli, i sada je očigledno kada znamo kako radi, traceroute prikazuje samo putanju do odredišta, ali ne može otkriti povratnu putanju. Ovo može biti problem, posebno u situacijama kada je povratna putanja usporena. Traceroute meri vreme potrebno za dobijanje svakog odgovora, ali ne postoji način da se sazna da li je kašnjenje nastalo u odlasku ili povratku, što može dovesti do pogrešnih rezultata.

Takođe postoji potencijalni problem kod odredišta koja su balansirana na više hostova. Ništa ne garantuje korisniku da se svaki sledeći paket šalje istom hostu. A ako se dva hosta nalaze na različitim lokacijama, to može dovesti do netačnih rezultata.

Konačno, neki ruteri su konfigurisani, iz sigurnosnih razloga, da ne odgovaraju na vrstu zahteva koje koristi traceroute. Ovo neće sprečiti rad traceroute-a, ali će alat jednostavno ignorisati te skokove i prijaviti ih kao nedostupne.

Šta ako bi postojao Traceroute „na steroidima“?

Korišćenje traceroute-a nije najuzbudljiviji zadatak. I svako ko ga je intenzivno koristio, sanjao je o boljem traceroute-u. Srećom, neki programeri su takođe razmišljali o tome i nešto uradili po tom pitanju. Zbog toga možemo pronaći mnoge alternative traceroute-u.

Neke od njih imaju samo kozmetička poboljšanja, na primer, alat je ulepšan GUI-jem. Drugi dodaju neke zaista korisne funkcije. Neki napredniji traceroute alati će, na primer, preuzeti opsežne informacije o svakom skoku s Interneta. To može uključivati informacije kao što su vlasnik rutera ili njegova fizička lokacija, prikupljene pomoću geolokacijskih tehnika zasnovanih na IP adresi.

Neki idu još dalje, iscrtavajući rezultate traceroute-a na mapi, pružajući korisniku mogućnost da efikasno vizualizuje putanju do odredišta.

Naše najbolje tri plus dve najbolje alternative Traceroute-u

Pretražili smo Internet u potrazi za najboljim alternativama traceroute-u. Neki od proizvoda koje smo pronašli se značajno razlikuju od originalnog traceroute-a. Drugi nude manja poboljšanja. Oni koji su se našli na našoj listi ili imaju najbolji skup funkcija i/ili reputaciju, ili su najčešće korišćeni.

Uključili smo i kombinaciju lokalno instaliranih alata koje pokrećete sa računara, i nekoliko web-baziranih alata. Obe vrste alata mogu biti korisne. Lokalni softver vam može pomoći u određivanju putanja u velikoj korporativnoj mreži i u identifikaciji mrežnih segmenata s problemima poput kašnjenja.

Web-bazirani traceroute alati se pokreću s udaljenog servera. Neki alati vam omogućavaju da izaberete izvorni server ili istovremeno pokrenete test iz više izvora. Najbolje ih je koristiti za rešavanje problema kao što je loš odziv web lokacije.

1. Traceroute NG od SolarWinds (BESPLATNO PREUZIMANJE)

SolarWinds je poznato ime u oblasti alata za upravljanje mrežom. Kompanija proizvodi neke od najboljih alata za praćenje, počevši od svog vodećeg proizvoda, Network Performance Monitor, koji predstavlja kompletno rešenje za praćenje mreže. SolarWinds takođe ima solidnu reputaciju za izradu odličnih besplatnih alata koji zadovoljavaju specifične potrebe administratora mreže. Traceroute NG je jedan od tih alata.

Traceroute NG koristi SolarWinds NetPath tehnologiju za pružanje kontinuiranog TCP i ICMP praćenja. Tvrdi se da je brži od drugih traceroute alata i da daje rezultate za samo nekoliko sekundi. Naravno, ovo uveliko zavisi od mreže.

Ali Traceroute NG ne samo da poboljšava brzinu traceroute-a. On takođe vraća znatno više informacija, pružajući dublji uvid u situaciju. Za svaki skok, Traceroute NG koristi ping za vraćanje procenta gubitka paketa, trenutnog i prosečnog vremena odziva, kao i histogram kašnjenja. Takođe je važno da Traceroute NG koristi reverznu DNS pretragu kako bi pronašao i prikazao FQDN (potpuno kvalifikovano ime domena) svakog skoka.

Još jedna sjajna karakteristika Traceroute NG-a je njegovo automatsko otkrivanje promena putanje. Ako postoji više putanja do datog hosta, alat će to prepoznati i prikazati svaku putanju pojedinačno. Ovo je veoma korisno pri rešavanju problema u okruženjima s balansiranjem opterećenja. Alat vam takođe omogućava da izaberete da li želite da pokrenete test pomoću TCP ili ICMP paketa. Ovo može biti korisno ako neki uređaj na putanji blokira ICMP, na primer. Na kraju, ali ne i najmanje važno, Traceroute NG će zapisati rezultate svog testa u .txt datoteku evidencije.

Traceroute NG radi samo na Windows-u, ali, paradoksalno, nije prava Windows aplikacija. Iako radi pod Windows operativnim sistemom i unutar prozora, to je uglavnom tekstualni alat. Ali da li bi GUI povećao korisnost alata? Verovatno ne.

Alat se preuzima kao .zip datoteka i ne zahteva instalaciju, ali se oslanja na Winpcap koji mora biti instaliran ako već nije prisutan na vašem računaru. Traceroute NG će, međutim, otkriti njegovo odsustvo prilikom pokretanja i automatski pokrenuti instalater Winpcap-a koji se nalazi u .zip datoteci.

TRACEROUTE NG (zvanična veza za preuzimanje): https://www.solarwinds.com/free-tools/traceroute-ng

2. Open Visual Traceroute

Ako je ono što tražite pravi traceroute alat s GUI-jem, Open Visual Traceroute je upravo ono što vam treba. Ovaj alat, dostupan za Windows, većinu verzija Linux-a ili Mac OS X-a, je jednostavno neverovatan. Alat je besplatan i otvorenog koda, objavljen pod licencom LGPL V3.

Glavna komponenta ovog softvera je sam Visual Traceroute. To je vizuelni alat s GUI-jem koji vam omogućava da na 3D mapi sveta (ili 2D ako želite) vidite putanju kojom se podaci kreću od vašeg računara do ciljnog hosta. Mapa se može zumirati i pomerati po želji, pružajući nivo detalja koji vam je potreban.

Open Visual Traceroute dolazi sa još nekoliko alata, što ga čini još korisnijim. Prvo, tu je „sniffer paketa“. Međutim, ovo nije sniffer paketa poput Wireshark-a. Njegova svrha je isključivo da vam omogući da vidite koje podatke lokalni sistem šalje na Internet. Takođe postoji i Whois funkcija koja preuzima informacije o imenima domena s Interneta.

3. MTR (My Traceroute)

MTR je prvi razvio neko po imenu Mike, a akronim je značio Mike’s Traceroute. Kasnije ga je neko drugi preuzeo i preimenovao u My Traceroute, ali se radi o istom proizvodu. Softver postoji od 1997. godine. Ako je dugovečnost svedočanstvo kvaliteta, ovo bi trebalo da bude prilično dobar alat.

I jeste. Funkcionalno, skoro je identičan ili bar veoma sličan Traceroute NG-u koji je ranije opisan. Glavna razlika između njih je u tome što je Traceroute NG Windows aplikacija, a MTR radi na Linux-u i može se koristiti s GUI-jem ili iz komandne linije.

Konkretno, MTR kombinuje funkcionalnost traceroute-a i ping-a u jednom mrežnom dijagnostičkom alatu. Kada pokrenete MTR, on prvo radi tačno kao traceroute da bi saznao mrežnu putanju do određenog hosta. Nakon što sazna put, MTR ide korak dalje. On šalje niz ICMP ECHO zahteva svakom skoku kako bi izmerio kvalitet veze sa svakim ruterom. I dok to radi, prikazuje izmerenu statistiku na ekranu. U stvari, ispisuje je na standardni izlaz, što znači da se može preusmeriti u datoteku.

4. Monitis online alat za vizuelno praćenje rute (online alat)

Monitis je kompanija TeamViewer koja proizvodi poznatu platformu za praćenje performansi web stranice. Njihova virtualna usluga zasnovana na oblaku vam omogućava da nadzirete svoje web lokacije, servere, aplikacije i još mnogo toga bilo kada i s bilo kog mesta. S blizu četvrt miliona korisnika, ovo je prilično popularna platforma.

Kao i mnogi drugi provajderi, Monitis ima nekoliko besplatnih alata dostupnih na svojoj web lokaciji. Online vizuelno praćenje rute, uprkos neobičnom pravopisu, je upravo ono što ime kaže. Pratiće rutu između Monitis servera i hosta koji navedete i iscrtaće je na mapi sveta. Nažalost, prikaz mape retko uključuje sve skokove. Ovo je normalno jer alat ne može geolocirati svaki skok, a neki hostovi uopšte neće reagovati. To važi za svaki takav alat, a ne samo za ovaj.

Ako skrolujete niz ekran, videćete da alat takođe prikazuje informacije u obliku tabele, slično kao što bi to činili tradicionalni traceroute alati. Takođe možete primetiti da se na vrhu tabelarnog prikaza nalaze tri kartice s oznakama Sjedinjene Države, Evropa i Azija/Pacifik. Pomislili biste da klik na karticu pokreće test iz drugog izvora u ta tri geografska područja, ali, sudeći po rezultatima, čini se da to nije slučaj. I tabela i prikaz mape se menjaju od kartice do kartice, ali nisam uspeo da shvatim kako to funkcioniše.

5. G-Suite.Tools Visual Traceroute (online alat)

Nemojte da vas ime zavara, G-Suite.Tools ni na koji način nije povezan s Google-om. Web lokacija nudi niz korisnih mrežnih i internet alata. Među njima je i alat za vizuelno praćenje. Upotreba je prilično jednostavna. Jednostavno upišete IP adresu ili FQDN i kliknete na dugme TRACE. Ubrzo će se mala mapa na stranici vizuelno prikazati putanju do navedenog hosta.

Kao i kod većine drugih sličnih alata, dostupna je i tabela. Prikazuje IP adresu i FQDN (kada se može razrešiti), kao i kumulativno vreme povratnog puta do svakog skoka. Jedna stvar koja nam se posebno dopala kod ovog alata, i koja je posebno pogodna za početnike, je obilje informacija o procesu traceroute-a koje se mogu pronaći na stranici.

Dok ste tamo, G-Suite.Tools ima i nekoliko drugih alata koje biste mogli isprobati. Svakom od njih se lako može pristupiti putem menija na vrhu stranice. Tu su i DNS pretraga, Whois pretraga, ping, „moja IP adresa“, lokacija IP adrese, kao i alat za proveru rada adrese e-pošte.

Zaključak

Traceroute je s nama već neko vreme i očigledno je tu da ostane. To je jedan od najčešće korišćenih, i najkorisnijih, osnovnih dijagnostičkih alata koji se mogu pronaći. S poboljšanim verzijama traceroute-a koje se mogu naći, postao je još bolji i korisniji alat. Postoji mnogo više od ovih 5 alata, ali prostor je ograničen, te smo odlučili da naš izbor suzimo na pet najboljih koje smo mogli da pronađemo, što ne znači da nema mnogo više dostupnih sjajnih traceroute alata.