Da li ste se ikada našli u situaciji da vam je rečeno da „klonirate repozitorijum i pokrenete ga“, a niste znali odakle da počnete? Bez brige, pokazaćemo vam kako da to uradite sa softverom na GitHub-u na Linux sistemu, čak i ako ste potpuni početnik.
Instrukcije koje čine računarski program su napisane, izmenjene i sačuvane u tekstualnim datotekama. Program poznat kao kompajler zatim obrađuje ove fajlove. Taj proces stvara izvršnu verziju programa. Tekstualne datoteke sa instrukcijama se nazivaju izvorni kod. Verzija programa koja se stvarno može pokrenuti na računaru zove se binarna ili izvršna datoteka.
Ovo je pojednostavljena verzija procesa, ali daje tačnu, iako uopštenu sliku. U praksi ćete naići na razne varijacije ovog modela. Ponekad druge aplikacije generišu tekstualne fajlove. Drugi put, izvorni kod se pokreće unutar interpretera i ne mora da se kompajlira i tako dalje.
Međutim, postoji jedna univerzalna istina u svim softverskim projektima: datoteke izvornog koda su dragocenosti i o njima se mora pažljivo brinuti.
Sistemi za Kontrolu Verzija
Sve datoteke izvornog koda u projektu čine bazu koda. Veliki projekti često imaju mnogo programera koji rade na bazi koda. Svaka promena koda mora biti praćena i prepoznatljiva. Promene moraju biti reverzibilne ako je to potrebno. Ako različiti programeri prave izmene u istoj datoteci izvornog koda, te izmene moraju biti objedinjene.
Stoga, nije iznenađujuće što postoje softverski programi koji se nazivaju sistemi za kontrolu verzija, a koji olakšavaju upravljanje izmenama u bazi koda. Ovi sistemi čuvaju sve prethodne verzije svake datoteke u bazi koda, a svaka promena je zabeležena, komentarisana i praćena.
Mala Stvar Koja Se Zove Git
Linus Torvalds, tvorac Linux kernela, razvio je sistem za kontrolu verzija pod imenom Git kako bi upravljao bazom koda Linux kernela. Sada je to najšire prihvaćeni softver za kontrolu verzija na svetu. Koriste ga milioni ljudi – bukvalno.
Sa Gitom, baza koda projekta se čuva u repozitorijumima. Pored lokalnih repozitorijuma koji se nalaze na računarima programera i, možda, na centralnom serveru u mreži, dobra je praksa imati i udaljeni repozitorijum, odnosno repozitorijum van lokacije.
I tu na scenu stupa GitHub.
GitHub
GitHub je nastao kao rezultat Gitovog uspeha. Osnivači su prepoznali rastuću potrebu za sigurno smeštenim udaljenim Git repozitorijumima. Osnovali su posao obezbeđivanja platforme u oblaku kako bi timovi programera mogli da hostuju udaljene repozitorijume. Od aprila 2019. godine, GitHub ima preko 100 miliona repozitorijuma.
Ako je aplikacija projekat otvorenog koda, velika je verovatnoća da će biti hostovana na GitHub-u. Postoje i druge platforme za repozitorijume, kao što su BitBucket i GitLab, ali GitHub ima najveći deo repozitorijuma otvorenog koda.
Struktura Repozitorijuma
GitHub repozitorijum se sastoji od fascikli koje sadrže datoteke, uključujući i najvažnije datoteke izvornog koda. Obično se u repozitorijumu nalazi mnogo drugih vrsta datoteka. Možda postoje datoteke dokumentacije, man stranice, datoteke sa softverskim licencama, uputstva za izradu i shell skript datoteke. Ne postoje pravila o tome šta repozitorijum treba ili mora da sadrži, ali postoje konvencije.
Ako znate kako da se snađete u jednoj kuhinji, možete se snaći u bilo kojoj kuhinji. Isto je i sa repozitorijumima. Kada jednom razumete konvencije, znate gde da tražite ono što vam treba.
Dakle, kako da dobijete kopiju repozitorijuma na svom računaru i kako da napravite program od izvornog koda u binarnu izvršnu datoteku?
Readme Datoteka
Uobičajeno je da repozitorijum sadrži Readme datoteku. Može se zvati Readme, README ili readme. Možda ima ekstenziju „.md“ ili uopšte nema ekstenziju.
Pogledajmo GitHub repozitorijum za Atom editor. Videćete dugačku listu fascikli i datoteka. Spustite se dole i videćete sadržaj datoteke README.md.
GitHub automatski postavlja sadržaj Readme datoteke na početnu stranicu repozitorijuma. Ako Readme datoteka ima ekstenziju „.md“, ona će sadržati Markdown markup jezik. Ovo omogućava programerima da koriste elemente stila, kao što su fontovi, oznake i slike.
Obično, Readme datoteka ima odeljke koji vam govore o čemu se radi u projektu, koja je vrsta licence, ko održava projekat, kako da se uključite i kako da napravite i pokrenete aplikaciju.
Ako ne navodi konkretna uputstva za izradu, reći će vam gde da pronađete te informacije. Druge informacije koje su korisne za izradu aplikacije, kao što su potrebni alati za izradu i druge zavisnosti, mogu biti navedene ovde ili vas veza može odvesti do tih informacija.
Repozitorijum „Boxes“
Naš cilj je da kloniramo repozitorijum „boxes“ i zatim napravimo aplikaciju „boxes“.
Repozitorijum prati isti raspored kao i Atom repozitorijum. Postoji lista fascikli i datoteka, a ispod toga je sadržaj Readme datoteke. Prati standardni raspored repozitorijuma, ali je to manji projekat, pa ima manje fascikli i datoteka.
Readme datoteka je takođe kraća. Ima odeljak pod nazivom „Razvoj“. U tom odeljku se nalazi veza pod nazivom „izgradnja iz izvora“. Ako pratimo tu vezu, trebalo bi da pronađemo potrebne informacije.
Obično je potrebno malo istraživanja kako biste se snašli po repozitorijumu i pronašli informacije koje tražite, ali nije teško. Pažljivo pročitajte sve na stranici repozitorijuma. Ponekad su informacije tu, ali možda neće odmah biti vidljive.
Zavisnosti
Stranica „Izgradnja iz izvora“ ima odeljak pod nazivom „Izgradnja na Linux-u“ i to je upravo ono što nam treba. Piše da moramo da imamo instalirane C kompajler, Bison i Flex.
Uputstva za izradu kažu da treba da izdamo naredbu „make“, tako da će nam takođe trebati „make“.
Alati potrebni za izradu ove aplikacije su C kompajler, Bison, Flex, make i Git (za kloniranje repozitorijuma na vaš računar).
Ovaj članak je testiran na računarima koji koriste Ubuntu, Fedora i Manjaro Linux distribucije. Nijedna od ovih distribucija nije imala instalirane sve ove alate – na svakoj je trebalo nešto instalirati.
Instaliranje Neophodnih Alata
Na Ubuntu sistemu je trebalo instalirati Git, Flex, Bison i make. Evo naredbi:
sudo apt-get install git
sudo apt-get install flex
sudo apt-get install bison
sudo apt-get install make
Na Fedora sistemu je trebalo instalirati Flex, Bison i make. Evo naredbi:
sudo dnf install flex
sudo dnf install bison
sudo dnf install make
Na Manjaro sistemu je trebalo instalirati GCC kompajler, Flex i Bison. Evo naredbi:
sudo pacman -Syu gcc
sudo pacman -Syu flex
sudo pacman -Syu bison
Kloniranje Repozitorijuma
Svaki GitHub repozitorijum ima jedinstvenu veb adresu koju Git koristi za kloniranje repozitorijuma na vaš računar. Na glavnoj stranici repozitorijuma „boxes“ nalazi se zeleno dugme na kome piše „Clone or download“.
<img loading=“lazy“ decoding=“async“ src=“http://wilku.top/wp-content/uploads/2020/12/160753