OLED ekrani su vizuelno privlačni i imaju visoku cenu, ali iznenadiće vas činjenica da su podložni „urezivanju” ili trajnom zadržavanju slike. Koliko je ovaj problem rasprostranjen i da li treba da vas brine?
Šta je to OLED „urezivanje”?
OLED je skraćenica za Organic Light Emitting Diode (organske diode koje emituju svetlost). S obzirom da su materijali korišćeni za izradu ovih panela organski, oni se vremenom degradiraju. OLED je tehnologija koja sama emituje svetlost, što znači da joj pozadinsko osvetljenje nije potrebno. Svaki piksel stvara sopstvenu svetlost, čiji će intenzitet postepeno opadati tokom životnog veka uređaja.
OLED „urezivanje” (ili trajno zadržavanje slike) odnosi se na ovu postepenu degradaciju piksela. „Urezivanje” nije karakteristično samo za OLED ekrane – CRT, LCD i plazma ekrani takođe su u određenoj meri podložni ovom problemu.
Trajno zadržavanje slike na OLED ekranima uzrokovano je neujednačenom degradacijom piksela koji čine ekran. Do njega dolazi kada se određena grupa piksela degradira brže od onih oko njih.
Statične slike ili grafika na ekranu u velikoj meri doprinose ovom problemu. To uključuje logotipe koji se prikazuju u uglu dok gledate pojedine TV kanale, vesti koje se pomeraju na dnu ekrana, ili oblast gde se prikazuje rezultat dok gledate sport.
Da budemo jasni, gledanje sportskog prenosa od pet sati nedeljom neće prouzrokovati „urezivanje” vašeg OLED ekrana. Međutim, kumulativni efekat gledanja istog sportskog kanala tokom dužeg vremenskog perioda može.
Isto važi i za sve što ostavlja statične elemente na ekranu duže vreme. HUD (Heads-Up Display) u video igrama, Windows traka zadataka, red vožnje na aerodromu i slično, sve to može biti uzrok.
Promenite svoje navike gledanja
Ako ste zabrinuti zbog „urezivanja”, možda biste trebali da izbegnete kupovinu OLED ekrana. Međutim, ako ne možete da odolite (i ko bi vas krivio?), postoji nekoliko mera predostrožnosti koje možete da primenite da biste izbegli ovaj problem.
Prva stvar koju možete da uradite je da promenite svoje navike gledanja. Ovo će omogućiti da se pikseli troše ravnomernije, tako da ne preopterećujete nijednu oblast ekrana. Naravno, ovo OLED ekrane čini nepogodnim za određene ljude.
Na primer, ako vam je televizor uključen na kanalu sa vestima ceo dan, OLED nije dobar izbor. Isto važi i ako želite da ga koristite kao monitor za računar, koji ceo dan prikazuje statične ikone i traku zadataka. Ako opsesivno igrate istu video igricu svakog dana, OLED takođe nije dobar izbor.
Sa druge strane, ako gledate razne TV kanale ili igrate različite video igre, OLED ekran će biti u redu. Isto tako, ako na monitoru računara ne ostavljate statične slike tokom dužeg vremenskog perioda, OLED će takođe biti u redu.
Nekim ljudima ideja da treba da „negujete“ svoj televizor kako biste izbegli trajno zadržavanje slike zvuči kao glupost. Ne pomaže ni viša cena OLED-a u poređenju sa LCD panelima.
Za druge, pak, tamne nijanse crne i (teoretski) beskonačan kontrast čine ovakvo staranje vrednim truda.
Mnogo je drugih faktora koji utiču na odluku o tome da li treba kupiti OLED ili tradicionalni televizor sa LED pozadinskim osvetljenjem. Na primer, OLED panel neće biti ni blizu toliko svetao kao najsvetliji LED setovi. Međutim, zbog „savršenih” crnih boja, to im i nije neophodno.
Pored toga, čak i ako gledate dosta istog sadržaja, ne postoji garancija da ćete se suočiti sa trajnim zadržavanjem slike. Čak i ako se pikseli troše neravnomerno, možda to nećete ni primetiti tokom redovnog gledanja.
Test obrasci i jednobojne površine su korisni za uočavanje „urezivanja” kod OLED ekrana, ali nisu nužno reprezentativni za normalnu upotrebu.
Savremeni OLED-ovi su manje podložni „urezivanju”
LG Display je jedina kompanija koja proizvodi OLED panele. Ako vidite Sony ili Panasonic televizor koji koristi OLED panel, njega je opet proizveo LG Display. Kompanija je tokom godina unapredila proces proizvodnje kako bi stvorila izdržljivije ekrane po nižim cenama.
Stariji OLED ekrani su koristili odvojene obojene piksele. Međutim, proizvođači su ubrzo shvatili da se različiti subpikseli u boji različito troše, a posebno plavi i crveni. LG Display je odlučio da koristi mrežu belih LED dioda koje se troše istom brzinom. Filteri u boji se zatim koriste za kreiranje četiri odvojena subpiksela: crvenog, zelenog, plavog i belog.
Postoje i određena softverska rešenja za ovaj problem, iako to zavisi od svakog proizvođača televizora, a ne od proizvođača panela. Na svojim televizorima, LG ograničava osvetljenost u određenim delovima ekrana koji prikazuju statične piksele, kao što su logotipi ili HUD u video igrama.
Zatim, tu je i pomeranje piksela, koje blago pomera sliku kako bi se opterećenje statične slike raspodelilo i izbeglo preopterećenje pojedinih piksela. Postoje i rutine „osvežavanja piksela“ koje se pokreću svakih nekoliko hiljada sati. One mere napon svakog piksela i pokušavaju da „istroše” sve oblasti koje se manje koriste. Televizor zatim povećava ukupnu osvetljenost ekrana kako bi nadoknadio razliku.
Svaki proizvođač koji koristi OLED panele ima svoje metode, iako su to uglavnom iste taktike sa različitim nazivima specifičnim za brend.
LG Electronics je 2013. godine tvrdio da je očekivani životni vek OLED ekrana 36.000 sati. Međutim, 2016. godine kompanija je ovo povećala na 100.000 sati, ili 30 godina gledanja 10 sati televizije dnevno. Sa druge strane, LCD paneli sa LED pozadinskim osvetljenjem imaju životni vek od šest do 10 godina, prema jednoj studiji.
Testovi „urezivanja” daju pravu sliku
U januaru 2018. RTINGS je počeo da sprovodi testove „urezivanja” u realnim uslovima na šest LG C7 ekrana. Koristili su raznovrstan sadržaj kako bi simulirali godine korišćenja u kratkom vremenskom periodu. Takođe su ostavili televizore da rade 20 sati dnevno, bez promene sadržaja.
Rezultate njihovih testova nakon godinu dana možete videti u video snimku iznad. U vreme kada je ovaj video snimljen, televizori su imali oko 9.000 sati rada. To bi bilo ekvivalentno otprilike pet godina upotrebe, pet sati dnevno. Pojedini televizori u video snimku, poput onog koji je bio podešen za CNN, pokazuju znake značajnog „urezivanja”.
Drugi, poput onog koji je prikazivao Call of Duty: WWII, ne pokazuju znake „urezivanja”, čak ni kada se koriste test obrasci. RTINGS je naveo da ne očekuje da će ovi rezultati odražavati rezultate u realnom svetu, jer ljudi inače ne koriste svoje televizore na ovaj način.
Međutim, u svim okolnostima u kojima se televizori koriste na ovaj način, test je još jednom potvrdio da OLED nije dobar izbor:
„Televizori sada imaju preko 9.000 sati rada (oko 5 godina, po 5 sati svakog dana). Problemi sa ujednačenom reprodukcijom slike su se pojavili na televizorima koji prikazuju fudbal i FIFA 18, a počinju da se razvijaju i na televizoru koji prikazuje NBC uživo. Naš stav ostaje isti, ne očekujemo da će većina ljudi koji gledaju raznovrstan sadržaj bez statičnih oblasti imati problema sa „urezivanjem” OLED televizora.“
Na svom YouTube kanalu, HDTVTest, Vincent Teoh je sproveo sopstveni test na LG E8 ekranu (pogledajte video ispod). Iako je test bio agresivan u načinu korišćenja (televizor je ostavljan uključen 20 sati dnevno), takođe je bio prilično reprezentativan za način na koji ljudi koriste svoje televizore.
Teoh je, takođe, naizmenično menjao TV kanale u blokovima od četiri sata tokom šest meseci.
Ekran nije pokazao znake trajnog zadržavanja slike nakon skoro 4.000 sati korišćenja. Iako je važno ne izvlačiti previše zaključaka iz jednog testa, ovaj način korišćenja je daleko reprezentativniji za način na koji većina nas koristi svoje televizore.
Zašto se uopšte truditi sa OLED-om?
Kada je u pitanju tehnologija prikaza, OLED izgleda sjajno. Mnogi recenzenti takođe navode da je LG-eva najnovija generacija OLED ekrana najbolja kada je u pitanju sveukupni kvalitet slike. S obzirom da OLED-ovi sami emituju svetlost, oni mogu da postignu savršene nivoe crne boje, što sliku čini zaista izuzetnom.
Iako su se televizori sa LED pozadinskim osvetljenjem i lokalnim zatamnjivanjem punog opsega poboljšali tokom poslednjih nekoliko godina, oni i dalje koriste relativno velike „zone zatamnjivanja”. To može da stvori efekat oreola kada se prikazuju scene sa visokim kontrastom. Mini-LED tehnologija se približava OLED-u povećanjem broja zona zatamnjivanja. Međutim, biće potrebna nova tehnologija, kao što je MicroLED, da se zaista takmiči sa OLED-om.
S obzirom na to da su OLED ekrani skupi, oni se nalaze samo u premijum modelima. Kada kupite OLED, verovatno ćete dobiti vrhunski procesor za obradu slike, brzinu osvežavanja od 120 Hz za bolje upravljanje pokretom i HDMI 2.1 za igre sledeće generacije. Možete očekivati da će HDR performanse biti odlične, čak i ako ekran ne bude ni blizu 1000+ nita osvetljenosti kod najboljih LCD ekrana.
Međutim, OLED nije za svakoga. Osim problema sa cenom i statičnom slikom, oni jednostavno ne postaju toliko svetli kao njihovi pandani sa LED osvetljenjem. Ako imate posebno svetlu sobu, možda ćete želeti svetliji model sa LED osvetljenjem. Za mračnu sobu i bioskopsko iskustvo, trenutno ne možete naći ništa bolje od OLED-a.
Problem sa „urezivanjem” ne nestaje u potpunosti. Međutim, to nije toliki problem kao što je nekada bio, zahvaljujući poboljšanjima u proizvodnji i kompenzacionom softveru. Ako 2020. godine tražite novi televizor, posebno za igranje najnovijih igara kada se pojave konzole sledeće generacije, OLED bi mogao biti vaš najbolji izbor.