Kasete i vinil ploče ponovo su u modi, ali šta je sa MiniDiskom? Ovaj Sonijev digitalni format, malih dimenzija, pojavio se na tržištu 1992. godine, ali nije stekao širu popularnost sve do otprilike jedne decenije kasnije.
Iako je na kraju izgubio bitku za tržišni udeo od MP3 plejera zasnovanih na fleš memoriji, MiniDisc je doživeo određenu vrstu preporoda. Sada je lakše nego ikad prebacivati muziku sa računara na MiniDisc snimač.
Šta je MiniDisc?
Sony je osmislio MiniDisc nakon što digitalna audio traka (DAT) nije uspela da se probije do šire publike. Kompanija se suočila sa Philips-ovom digitalnom kompaktnom kasetom (DCC) i odnela pobedu u toj početnoj borbi (DCC je ukinut 1996. godine).
MiniDisc je prvi put osmišljen sredinom 1980-ih, ali je komercijalno postao dostupan tek deceniju kasnije. Trebalo je još više vremena da format bude prihvaćen izvan Japana. Nakon što je Sony ponovo lansirao format na američko tržište 1998. godine, konačno je postao profitabilan oko 2000. godine.
MiniDisc je magneto-optički disk smešten u čvrsto plastično kućište, slično disketi. Iako je bilo i komercijalnih izdanja, format je prvenstveno trebalo da bude zamena za analogne kasete. Iako je bio digitalni format, MiniDisc je u velikoj meri koristio ATRAC kompresiju kako bi zvuk stao na diskove od 60, 74 i 80 minuta.
Rani MiniDisc uređaji mogli su samo ručno da snimaju sa linijskog ili optičkog ulaza. Međutim, tehnologija je prošla kroz nekoliko iterativnih promena tokom svog životnog veka. Godine 2000, izdavanje ATRAC3 omogućilo je vlasnicima MiniDisc-a da snimaju u MDLP (ili Long Play) režimu i žrtvuju kvalitet kako bi više muzike stalo na jedan disk.
Iako je korišćena kompresija, kvalitet zvuka bio je znatno bolji od MP3 i drugih digitalnih formata tog vremena. To je doprinelo popularnosti MiniDisc-a kod radio stanica, jer je mogao da isporuči visokokvalitetne snimke intervjua i nastupa uživo.
Godine 2001, Sony je lansirao svoju liniju NetMD snimača, koji su omogućavali prenos muzike putem USB kabla i vlasničkog softvera na PC ili Macintosh. Poslednji „udar“ za MiniDisc dogodio se 2004. godine sa Hi-MD, varijantom visokog kapaciteta koja je konačno omogućila snimke CD kvaliteta.
Hi-MD je bio značajan razvoj jer diskovi nisu bili kompatibilni sa starijim plejerima. Ovim formatom, Sony je takođe konačno prihvatio skladištenje podataka — Hi-MD Walkman je funkcionisao kao i bilo koji drugi USB uređaj za masovno skladištenje kada je povezan sa računarom.
Do marta 2011. godine, Sony je prodao 22 miliona MiniDisc plejera i rekordera, iako su mnoge druge kompanije takođe prodavale jedinice, uključujući Sharp, JVC, Panasonic i Pioneer. Na kraju, popularnost medijskih uređaja sa čvrstim diskom, poput iPod-a i MP3 plejera zasnovanih na fleš memoriji, dovela je do kraja MiniDisc-a.
Sony je izdao svoj poslednji MiniDisc uređaj 2013. godine, iako ga TEAC još uvek ima MD-70CD na listi na svojoj japanskoj veb stranici.
Diktafoni, plejeri, stereo komponente i prazni mediji
Većina prodatih MiniDisc uređaja bili su prenosivi snimači. Oni su kombinovali mogućnosti reprodukcije standardnog prenosivog CD ili kasetofona, sa dodatnim line-in, USB i opcijama optičkog snimanja. Mnogi od njih su takođe imali in-line LCD daljinske upravljače, priključne stanice i proširive baterije.
Izvan Japana, MiniDisc plejeri (koji nisu nudili funkciju snimanja) retko su viđeni. Format je tamo postao popularan jer je veća verovatnoća da će slušaoci snimati na posebnom uređaju, a zatim slušati van svojih domova na manjem plejeru.
Prenosivi diktafoni bili su dominantan izbor na Zapadu, što je i dovelo toliko ljudi do tog formata. Prenosivi diktafoni su bili manji od prenosivih CD plejera i nudili su visok stepen zaštite od preskakanja. Tehnologija zaštite od preskakanja kreirala je „bafer“ u memoriji za zaštitu od bilo kakvih fizičkih uticaja koji bi mogli prekinuti reprodukciju.
Pored prenosivih plejera i rekordera, MiniDisc se takođe našao u kućnim i auto stereo sistemima. Mnoge od ovih jedinica nudile su automatsko snimanje sa CD-a, pored mogućnosti snimanja sa FM ili AM radija.
Sony i dalje proizvodi prazne MiniDiskove, ali su samo oni dostupni u Japanu. Kupovina polovnog diska je izvodljiva opcija, jer Sony tvrdi da MiniDisc može da izdrži milion snimanja.
Korišćenje MiniDisc-a preko Web MiniDisc projekta
The Web MiniDisc projekat omogućava korišćenje Sony NetMD plejera na modernim Windows, Mac i Linux sistemima. Međutim, ova podrška ne uključuje Hi-MD uređaje ili one koje proizvode kompanije poput JVC i Panasonic. Na sreću, NetMD plejeri su se prodavali na vrhuncu popularnosti formata, tako da možete prilično lako pronaći polovni.
Kada su NetMD uređaji prvi put stigli na scenu, zahtevali su korišćenje prilično problematičnog softvera pod nazivom SonicStage. Postoje neka zaobilazna rešenja koja možete koristiti da pokrenete SonicStage na Windows 10.
Međutim, projekat Web MiniDisc mnogo je lakši za pokretanje i mnogo je prijatniji za korišćenje. Proći ćemo vas kroz proces u sledećim odeljcima.
Pripremite svoj računar za Web MiniDisc
Web MiniDisc radi putem veb interfejsa na bilo kom pregledaču koji podržava WebAssembly i WebUSB. Preporučujemo Google Chrome za posao (Firefox i Safari neće raditi). Šta ćete dalje uraditi zavisi od toga koji operativni sistem imate.
macOS radi sa Web MiniDisc projektom „iz kutije“ – nisu potrebni dodatni drajveri ili dodaci. Na Windows 10, moraćete da instalirate generički WinUSB drajver da razgovarate sa NetMD uređajem. Projekat Web MiniDisc preporučuje WinUSB drajver koji dolazi sa besplatnim alatom pod nazivom Zadig.
Na Linuxu, moraćete da kopirate dve datoteke iz linux-minidisc projekta da biste odobrili pristup NetMD uređajima. Postavite datoteku „20-netmd.fdi“ u sledeći direktorijum: /usr/share/hal/fdi/information/20thirdparty. Zatim postavite datoteku „netmd.rules“ pod /etc/udev/rules.d.
Nakon što se reše preduslovi, radiće na bilo kom uređaju koji pokreće Chrome, uključujući mnoge Android telefone. Za najbolje rezultate, međutim, verovatno ćete želeti da koristite računar na kome je uskladištena vaša muzička kolekcija.
Kopiranje i prenos datoteka preko Web MiniDisc-a
Povežite kompatibilni NetMD snimač sa računarom putem USB-a, pokrenite Chrome i idite na Web MiniDisc interfejs pregledača. Kliknite na „Poveži se“ i pojaviće se iskačući prozor.
Izaberite svoj NetMD uređaj sa liste, a zatim kliknite na „Poveži se“.
Sačekajte nekoliko sekundi i trebalo bi da vidite da se vaš model NetMD snimača pojavljuje na vrhu ekrana, zajedno sa naslovom MiniDisc-a i spiskom numera. Možete da koristite interfejs da preimenujete pojedinačne numere ili promenite njihov redosled. Reprodukciju kontrolišete na dnu ekrana.
Kliknite na znak plus (+) na dnu da biste kopirali muziku na svoj MiniDisc. Izaberite datoteke koje želite da kopirate, a zatim kliknite na „OK“. Većina audio datoteka trebalo bi da funkcioniše jer će ionako morati da se konvertuju. Kada se proces konverzije završi, možete dva puta da kliknete na svoje numere da biste ih preimenovali.
Nažalost, ne možete da kopirate zvuk sa MiniDisc-a na računar. Opcija „Record“ u Web MiniDisc veb interfejsu zahteva da povežete linijski izlaz sa plejera na audio ulaz na računaru, ako ga imate. Ovo najbolje funkcioniše sa audio uređivačem kao što je Audacity.
Kupovina MiniDisc snimača
Ako želite da koristite MiniDisc 2020. godine i kasnije, trebalo bi da se uverite da imate barem Sony NetMD plejer kako bi prenos muzike bio brz i lak. Možete kupiti jedan polovan ili postići još bolju ponudu ako nabavite jedan iz Japana.
Japanski aukcijski sajtovi, kao Yahoo! Japan (najveći aukcijski sajt u zemlji), Rakuten, Amazon JP, i Mercari, preplavljeni su MiniDisc plejerima po povoljnim cenama. Možete koristiti i posredničku uslugu, npr Buyee ili JAUCE, da biste nabavili jedan.
Nakon što pobedite na aukciji, vaši artikli se šalju u skladište, pravilno se pakuju, a zatim šalju u inostranstvo. Možete odlučiti da odložite pošiljku i pošaljete više artikala odjednom. Pošto je mnogim japanskim prodavcima neprijatno da otpremaju u inostranstvo, posrednici su neophodni.
Ako ozbiljno razmišljate o pobedi na japanskoj aukciji, video u nastavku nudi nekoliko korisnih saveta. Ako niste pažljivi, možete biti pogođeni naizgled beskonačnom listom naknada, od pakovanja i carine, do troškova prekomorskih kreditnih kartica.
Zašto se onda truditi za MiniDisc? Za neke bi to mogla biti nostalgija za korišćenjem fizičkog medija. Drugi možda i dalje nerado koriste usluge striminga. Neki ljudi jednostavno ne vole da koriste svoj telefon za svaki zadatak. MiniDiskovi su i dalje dobra opcija za audio u automobilu, slušanje van mreže u divljini ili čak kreiranje sopstvenih fizičkih snimaka.
Samo zapamtite da su MiniDisc plejeri više poput VHS rekordera ili kasetofona nego MP3 plejera. Puni su pokretnih delova i kaiševa, lasera koji može da se pokvari i maziva koje može da se osuši. Oni mogu (i hoće) da se pokvare bez upozorenja, a mnogi prodati „kao što jesu“ već imaju problema.
MiniDisc još nije sasvim mrtav
Ako ste zainteresovani za MiniDisc, pogledajte r/MiniDisc zajednicu na Redditu.
Neki umetnici još uvek objavljuju muziku na MiniDisc-u. Mnogi vaporwave umetnici, posebno, su prihvatili MiniDisc jer se taj žanr savršeno uklapa sa nostalgijom obojenom ružom koja mnoge privlači formatu.
Imate mekanu tačku za antikne audio formate? Nakon što naručite svoj MiniDisc, pronađite gramofon i započnite sa tom kolekcijom vinila.