Termin „gig ekonomija“ sve češće se čuje u vestima i svakodnevnim razgovorima. On opisuje porast angažovanja radnika na osnovu ugovora, odnosno „gigova“, umesto tradicionalnih stalnih zaposlenja. U ovu ekonomiju spadaju različite aktivnosti kao što su usluge prevoza, dostava hrane, šetanje pasa, kao i rad pisaca i drugih kreativnih zanimanja.
Ekonomija ugovorenog ili samostalnog rada
“Gig ekonomija” predstavlja fenomen koji odražava sve veći broj samostalnih i ugovornih radnika. Prema istraživanju Marist, trenutno petina poslova u Americi se obavlja na ugovornoj osnovi, a procenjuje se da bi čak polovina radne snage mogla preći na ugovorni ili honorarni rad u narednoj deceniji.
Ali šta tačno znači biti nezavisni izvođač? Zamislite radnike u građevinarstvu, web dizajnere, slobodne pisce ili vozače Ubera. Ovi pojedinci se pravno ne smatraju „zaposlenima“. Umesto toga, oni obavljaju poslove na osnovu ugovora ili samostalno vode svoje poslove.
Za mnoge ljude, porast ugovornih poslova nije iznenađenje. Nakon recesije, tokom protekle decenije, radna snaga se znatno uvećala. Takođe, internet je odigrao ključnu ulogu. On je olakšao potragu za ugovornim poslovima, posebno kratkoročnim, a povećana potražnja za internet sadržajem, kao što su YouTube video snimci ili članci, dovela je do većih potreba za piscima, kreativcima, web dizajnerima i programerima.
Međutim, uticaj interneta se proširio i na poslove koji tradicionalno imaju niže prihode i niske barijere za ulazak, kao što je dostava ili taksi prevoz.
To je ono što definiše gig ekonomiju: uspon kompanija kao što su Uber, Lyft, BiteSquad, i Instacart, koje angažuju nezavisne izvođače za prevoz ljudi, dostavu hrane i namirnica. Ove kompanije su transformisale poslove sa nižim prihodima, što je razlog zašto se o njima toliko govori. Takođe, one pružaju uvid u to kako bi gig ekonomija mogla uticati na buduća radna mesta, s obzirom na mogućnost da i druge industrije pređu na zapošljavanje na ugovornoj osnovi.
Gig ekonomija – spas za mnoge porodice
Ugovorni rad nudi određene prednosti. Možete biti „svoj šef“, prilagođavati radno vreme svojim potrebama ili graditi karijeru na osnovu svog iskustva. Takođe, ugovorni rad može poslužiti kao dodatni izvor prihoda u teškim vremenima ili tokom školovanja.
Neke od ovih pogodnosti se prenose na ugovorne poslove koje nude kompanije poput Ubera ili Instacarta, što je doprinelo širenju američke radne snage i osiguralo ekonomsku stabilnost nekim porodicama.
Poslovi poput vožnje za Uber su idealni za ljude koji zbog nedostatka iskustva ne mogu naći tradicionalno zaposlenje, obrazovanja, ili imaju invaliditet. Takođe, sjajni su za one kojima je potreban fleksibilan dodatni posao ili privremeno zaposlenje sa punim radnim vremenom, jer omogućavaju rad u onoj meri koja im odgovara.
To je glavni razlog zašto se o gig ekonomiji toliko priča. Ugovorni rad sa niskim barijerama za ulazak je koristan za porodice sa nižim primanjima i pomaže u proširenju radne snage na načine na koje tradicionalno zapošljavanje ne može.
Naravno, gig ekonomija nije bez mana
Iako je gig ekonomija korisna za neke porodice, njeni nedostaci su takođe izazvali brojne kritike.
Kao što je već rečeno, fleksibilnost je jedna od glavnih prednosti Ubera, Lyfta i Instacarta, jer predstavljaju poslove sa niskim prihodima i niskim barijerama za ulazak. Međutim, to se može posmatrati i kao nedostatak. Nezavisni izvođači nemaju prava stalno zaposlenih, što znači da 15,8 miliona Amerikanaca koji rade puno radno vreme nemaju garantovanu federalnu minimalnu platu ili zdravstveno osiguranje koje bi im poslodavac obezbedio. Takođe, oni sami moraju plaćati poreze na zarade za socijalno osiguranje i Medicare. Zakoni koji štite radnike sa niskim primanjima se primenjuju samo na stalna zaposlenja, a ne na „gigove“ gde tehnički „radite za sebe“, čak i ako samo vozite za Uber.
To nije veliki problem kada se bavite zanatima kao što je građevinarstvo ili slobodno pisanje, gde se stečenim veštinama mogu otvoriti vrata za bolje prilike i finansijsku sigurnost. Međutim, to je ozbiljan problem kada radite puno radno vreme na „gigu“ sa niskim primanjima kao što je Uber, gde nema mnogo mogućnosti za napredak. Mnogi ljudi se zaglave u ovim poslovima i vremenom počnu da se osećaju iskorišćeno.
Ovo nije jedini problem koji se vezuje za gig ekonomiju, ali je česta zamerka zbog koje se termin „gig ekonomija“ često pojavljuje u vestima. Naravno, nema lakog rešenja. Moderne taksi i dostavne službe se oslanjaju na ugovorni rad, i mnogi ljudi su zadovoljni radom u ovakvom sistemu.
Sve u svemu, termin „gig ekonomija“ se koristi da opiše opšti porast ugovornog rada, sa posebnim naglaskom na novim poslovima sa niskim primanjima, kao što je vožnja za Uber ili kupovina namirnica za Instacart. Ovi novi poslovi (i gig ekonomija u celini) se često hvale jer pružaju finansijski spas, ali su isto tako često kritikovani zbog eksploatacije.