Која је разлика између преносивих и инсталираних апликација?

Prilikom preuzimanja programa, možda ste primetili opciju da izaberete između instalacione i prenosive verzije. Ako vam je pojam „prenosiva aplikacija“ nov, verovatno se pitate ima li tu nekih skrivenih caka. Takođe, možda vas zanima zašto nisu sve aplikacije razvijene kao prenosive, kada je očigledno moguće. Razmotrimo prednosti i nedostatke upotrebe prenosive verzije u odnosu na onu koja se mora instalirati, i zašto neke aplikacije nemaju prenosivu varijantu.

Prenosiva aplikacija je ona koju jednostavno pokrenete, bez ikakve instalacije na vaš sistem. Funkcioniše kao samostalna jedinica, ne zahteva nikakvo podešavanje i odmah je spremna za upotrebu. Zamislite je kao sijalicu koju možete direktno uključiti u standardno grlo.

Aplikacija koja se instalira zahteva određeno podešavanje. Ovo podešavanje može trajati par minuta ili čak i sat vremena, zavisno od same aplikacije. Tek po uspešnom završetku instalacije, aplikacija je spremna za korišćenje. Uporedite to sa specijalnom sijalicom koja zahteva poseban adapter ili dodatno ožičenje pre upotrebe.

Prenosive aplikacije Instalirane aplikacije
Sve datoteke koje su aplikaciji potrebne za funkcionisanje čuvaju se u istoj fascikli kao i EXE datoteka same aplikacije. Aplikacija koja se instalira čuva datoteke na različitim lokacijama, npr. u svojoj fascikli unutar foldera Program Files na C disku, u folderu AppData u vašem korisničkom profilu i na drugim mestima.
Prenosiva datoteka ne menja Windows registar ni na koji način. Instalirana aplikacija može, ali i ne mora, da izmeni registar. Prilikom deinstalacije, promene u registru se ne poništavaju uvek.
Prenosivu aplikaciju možete prebaciti na bilo koji disk, pa čak i na spoljni uređaj za skladištenje, i ona će nastaviti da radi. Prebacivanje instalirane aplikacije na vašem OS-u nije jednostavno. Obično je morate deinstalirati i ponovo instalirati. Samo premeštanje njenih datoteka nije dovoljno i dovodi do prekida putanja do datoteka i veza, što rezultira greškama.
Prenosiva aplikacija ne pamti vaša lična podešavanja. Ovo uključuje nedavno korišćene datoteke i direktorijume. Jedna od najvećih prednosti instalirane aplikacije je da je možete prilagoditi svojim potrebama. Na primer, Photoshop, koji pamtiti alate koje koristite, i koje palete i prozore želite da vidite prilikom otvaranja. Ovo bi bilo veoma naporno da se ponavlja svaki put.
Prenosiva aplikacija se može pokrenuti sa spoljnog izvora, kao što je USB uređaj, bez potrebe za kopiranjem na lokalni disk. Instalirana aplikacija ne može raditi dok se prvo ne instalira na računar. Ne može se instalirati na spoljni uređaj za skladištenje. Neke aplikacije zahtevaju da se instaliraju na isti disk kao i operativni sistem.
Mala je verovatnoća da će prenosiva aplikacija oštetiti kritične datoteke na vašem sistemu. Iako postoji rizik od malicioznog softvera u EXE datoteci, ovo se svodi na to da aplikacija dolazi iz nepouzdanog izvora. Prenosiva aplikacija ne menja registar, čime se smanjuje mogućnost problema. Instalacija aplikacije može dovesti do oštećenja kritičnih sistemskih datoteka, jer joj se daje dozvola da ih modifikuje kako bi se pravilno podesila. Ne postoji način da se to spreči.

Razlike između ova dva tipa aplikacija mogu sugerisati da su prenosive aplikacije bolji izbor, ali važno je napomenuti da instalacione aplikacije imaju takav zahtev jer im je potreban širi okvir za rad. Teško je zamisliti da bi Android razvojno okruženje moglo da bude prenosivo. Čak i prenosiva verzija Photoshopa se obično označava kao „Lite“.

Za jednostavne i brze zadatke sa malo ili nimalo obrade, prenosiva aplikacija je dobra opcija. Međutim, za sve što zahteva veće procesorske resurse, instalirana verzija je uobičajenija. Moguće je da će prenosive aplikacije postati standard u budućnosti. Trenutno, web aplikacije su sve moćnije i rade unutar pretraživača, što je jedan od pravaca razvoja. Sve zavisi od toga da li je isplativo napraviti aplikaciju prenosivom, a da ona i dalje radi jednako dobro, ili bolje. Windows 10, u beta fazi, imao je mogućnost premeštanja instaliranih aplikacija sa jednog diska na drugi. Ova funkcija, iako korisna, nije dospela do finalne, stabilne verzije zbog tehničkih poteškoća. Ovo pokazuje koliko je kompleksno izvesti takvu operaciju.