U poslednje vreme, sve je popularniji koncept „kliznog“ izdanja u svetu Linux operativnih sistema. Razumljivo je zašto ova vrsta izdanja privlači korisnike. Neki korisnici smatraju napornim prolazak kroz proces nadogradnje svakih 6 do 8 meseci i preferiraju da primaju manje, kontinuirane nadogradnje. Pored toga, Linux distribucije sa kliznim izdanjima privlače iskusnije korisnike kojima je primamljiva ideja o pristupu novijem, ali potencijalno nestabilnijem softveru.
Kao rezultat ovog trenda, pojavilo se mnogo Linux distribucija koje koriste ovaj pristup. Postavlja se pitanje, koja je najbolja opcija? Hajde da saznamo!
1. Arch Linux
Ako ste ljubitelj koncepta kliznog izdanja, Arch Linux je jedan od najjačih kandidata. Iako nije prva Linux distribucija koja korisnicima omogućava da „grade od nule“, njegova implementacija je među najboljima. Nudi prekompajlirane binarne datoteke, što osigurava brzu instalaciju paketa. To znači da ne morate da gubite vreme na ručno kompajliranje softvera, paket po paket. Izgradnja od nule omogućava korisnicima da odaberu skoro sve aspekte svog radnog okruženja.
Programeri Arch Linuxa trude se da korisnicima dostave najnovije pakete što je brže moguće. Često su među prvima koji dobijaju nove verzije Linux kernela, novo izdanje Gnome Shell desktop okruženja i slično.
Pored toga, Arch Linux poseduje Arch User Repository (AUR). Ovo omogućava svakom korisniku da kreira i distribuira pakete, čak i ako ih zvanični programeri ne podržavaju. Ova jedinstvena karakteristika čini da Arch ima jedan od najraznovrsnijih izbora softvera u celokupnom Linux ekosistemu.
Istina je da ova distribucija ima određenu krivu učenja, ali ako želite izvanrednu distribuciju sa kliznim izdanjima koja prvenstveno stavlja naglasak na brzinu i najnoviji softver, Arch je odličan izbor!
2. Gentoo
Gentoo je verovatno najpoznatija distribucija koja se bazira isključivo na izvornom kodu. Svaki deo softvera se gradi i kompajlira posebno za dati sistem, umesto da se koriste prekompajlirane binarne datoteke. Ovakav pristup omogućava korisnicima da prilagode softver tokom procesa kompajliranja kako bi se postigla maksimalna optimizacija.
Distribucije zasnovane na izvornom kodu su kontroverzna tema, ali ako želite da izvučete apsolutni maksimum iz vašeg operativnog sistema, one su neophodne. Slično kao Arch Linux, Gentoo se gradi od nule, a korisnici imaju potpunu kontrolu nad konfiguracijom, od desktop okruženja do samog Linux kernela.
Jedna od glavnih prednosti Gentoo operativnog sistema je Portage menadžer paketa i njegova implementacija „eBuilds“. On je neverovatno fleksibilan i omogućava korisnicima da sakriju sve pakete koje ne žele i da ih izoluju od sistema. Osim toga, budući da se sve gradi iz izvornog koda, Gentoo je, uprkos tome što je klizno izdanje (koje je inače sklono nestabilnosti), veoma stabilan sistem.
Kriva učenja za ovaj operativni sistem je zaista velika, ali ako ste zaista ozbiljni u učenju Linuxa, nema boljeg izbora od Gentooa.
3. openSUSE Tumbleweed
Tumbleweed je odgovor za korisnike SuSE-a koji cene YaST, RPM i osnovnu tehnologiju operativnog sistema, ali nisu zadovoljni sporošću Leapa. Sa ovom distribucijom, korisnici mogu da uživaju u svim prednostima koje SuSE Linux nudi (kao što je solidno, lepo brendirano radno okruženje sa sjajnim skupom unapred instaliranih aplikacija, moćan GUI alat za administraciju), bez potrebe da se ograničavaju na starije verzije Linux kernela i ostalo.
Najjači razlog za razmatranje openSUSE Tumbleweed je njihov Open Build System. Sa OBS-om, svako može lako da prenese softver na različite Linux distribucije sa izvanrednom lakoćom. Zbog toga, većina korisnika softvera na kraju poseže za Tumbleweed-om.
Još jedan dobar razlog za razmatranje ove distribucije je da imaju dve vrste izdanja. Tim u SuSE-u omogućava korisnicima da isprobaju Tumbleweed u bilo kom trenutku. U stvari, vrlo je lako preći sa stabilnog sistema na Tumbleweed, ili se vratiti i zadržati one osnovne stvari koje volite.
4. Solus
Solus operativni sistem je pomalo neobičan: to je klizna Linux distribucija koja je u isto vreme i stabilna. Umesto da koriste „bleeding edge“ pristup, oni se opredeljuju da svojim korisnicima daju svež, stabilan softver što je brže moguće. Ovaj koncept čini ovaj operativni sistem savršenim za preporuku početnicima koji žele da izbegnu dosadan proces nadogradnje distribucija svakih 6 meseci.
Od svih distribucija na ovoj listi, Solus ima ubedljivo najbolju podršku nezavisnih proizvođača, i to je glavni razlog zašto bi svako ko razmatra nove Linux distribucije trebao da je uzme u obzir. U stvari, veoma je teško pronaći program (bez obzira koliko je nepoznat) koji nekako nije dostupan za ovaj sistem.
Sve u svemu, Solus je svež operativni sistem, sa zanimljivim pristupom kliznim izdanjima. Brzo ostavlja trag u zajednici i ima mnogo toga da ponudi i početnicima i naprednim korisnicima.
5. Manjaro Linux
Manjaro Linux je derivat samog Arch Linuxa, sa određenim zaokretom. Pokušava da uzme i „ukroti“ ono što neki smatraju „nestabilnim“ radnim okruženjem. Kada korisnici instaliraju Manjaro, dobiće tradicionalnu postavku Arch-a (uz nekoliko promena teme), sa manje nestabilnim paketima, kako bi se osiguralo da su rušenja i dosadne greške ređe. Cilj je da se napravi klizna Linux distribucija, zasnovana na Arch Linuxu, ali pogodna za početnike.
Iako je tema derivata Arch Linux-a veoma podeljena, jedno je sigurno: ako vam se sviđa osnovna tehnologija Arch Linux-a, ali vam se čini previše zastrašujuća ili nestabilna (iz bilo kog razloga), Manjaro je solidna alternativa.