Sintesajzeri predstavljaju jedne od najkorisnijih i najsvestranijih muzičkih instrumenata, prisutnih u različitim žanrovima i audio projektima. Od upečatljivih bas linija do eteričnih tonova zvona, efikasna upotreba sintesajzera može transformisati dobar kreativni rad u izvanredan.
Upravo zbog toga, primena ekvilajzera (EQ) na raznovrsne sintetičke deonice postaje ključni zadatak. Iako bi svaku deonicu trebalo procenjivati individualno, razmotrićemo neke korisne EQ prakse i problematične oblasti na koje treba obratiti pažnju.
Zašto treba ekvilajzerisati sintesajzere?
Većina sintesajzera dolazi sa ugrađenim filterima koji modifikuju njihov osnovni ton. Optimalno korišćenje ovih filtera može umanjiti ili eliminisati potrebu za EQ modifikacijama na samom sintesajzeru. Međutim, ekvilajzeri se često koriste za rešavanje tri uobičajena problema: maskiranje frekvencija, oštre rezonancije i tonalnu neravnotežu.
Kasnije ćemo detaljnije obraditi korekcije za ove probleme, ali prvo ćemo se podsetiti kako se koriste ekvilajzeri, filteri i pregledi filtera, ukoliko vam je potrebno osveženje znanja.
Iako su ekvilajzeri odličan alat za usavršavanje zvuka sintesajzera i poboljšanje jasnoće miksa, oni nisu jedini alat za to. Važno je znati da podešavanje prostornog pozicioniranja može efikasnije rešiti probleme sa maskiranjem frekvencija od EQ modifikacija. Takođe, fino podešavanje jačine zvuka može značajno uticati na to kako će sintesajzer „leći“ u vašem miksu.
Kada ste sigurni da ste iskoristili sve mogućnosti drugih alata, vaše EQ modifikacije će biti preciznije, što neminovno vodi do kvalitetnijih rezultata. Ako želite da unapredite zvuk sintesajzera, pogledajte najbolje besplatne i komercijalne VST sintesajzere dostupne na tržištu.
Subtraktivni EQ
Možda mislite da pojačavanje onih frekvencija koje zvuče dobro na sintesajzeru vodi do boljeg zvuka. Međutim, ovde vas uši mogu prevariti, jer se glasniji zvuk često poistovećuje sa boljim. Profesionalci u muzičkoj industriji daju prednost smanjivanju ili potiskivanju frekvencija pomoću ekvilajzera, kako bi postigli najbolji mogući zvuk određenog instrumenta.
Hajde da razmotrimo neke od najboljih praksi subtraktivnog ekvilajzera koje možete primeniti na svojim sintesajzerima.
Visokopropusni filter
Skoro svi instrumenti imaju koristi od primene visokopropusnog (low-cut) filtera za uklanjanje nepotrebnih niskih frekvencija. Aktivirajte HPF (high-pass filter) i pomerajte ga nagore, neposredno iznad osnovnog tona vašeg sintesajzera. Pomerajte HPF dok ne primetite da utiče na ton sintesajzera, a zatim ga malo vratite unazad.
Za bas sintesajzerske linije, idealna HPF granična frekvencija može biti oko 40 Hz ili niža. Ovo bi trebalo da ukloni sve suvišne sub-bas frekvencije. Glavni sintesajzeri, kao i oni sa višim tonom, često imaju koristi od HPF-a na oko 100 Hz. Ovo će sprečiti neželjeno nagomilavanje niskih frekvencija u vašem miksu. Naravno, uvek je najbolje osluškivati zvuk.
Uklanjanje „blata“
Sintesajzerske deonice sa osnovnim tonovima u rasponu od 200-500 Hz mogu imati koristi od upotrebe parametarskog (bell) filtera za uklanjanje „blata“. Pod „blatom“ se podrazumeva nedostatak jasnoće zbog prevelikog prisustva frekvencija između 200 i 550 Hz. Do ovoga često dolazi zato što mnogi instrumenti emituju osnovni ton u ovom opsegu, pa dolazi do preklapanja.
Takođe, možete pokušati da smanjite frekvencije drugih instrumenata u ovom opsegu, na primer gitara, ako želite da se sintesajzerska deonica više istakne. Ako ste zainteresovani za poboljšanje zvuka gitare, pročitajte tekst o tome kako da ekvilajzerišete gitare.
Uklanjanje oštrih rezonancija
Tačne frekvencije koje izazivaju neželjene rezonancije variraju od sintesajzera do sintesajzera. Za identifikovanje oštrih rezonancija, koristite bell filter sa uskim Q faktorom i intenzivnim pojačanjem. Zatim primenite pregled filtera (pomerajte filter horizontalno po frekventnom spektru).
U zavisnosti od vaše sintesajzerske deonice, rezonancije se mogu pojaviti u niskom, srednjem ili visokom opsegu. Kada identifikujete problematične frekvencije, primenite precizan rez.
Alternativno, možete koristiti dinamički ekvilajzer da biste smanjili oštre rezonancije samo kada se one čuju. Druga opcija je da automatizujete EQ filter tako da radi samo u određenim vremenskim intervalima. Prednost ovih metoda je u tome što su EQ modifikacije više fokusirane i ne utiču konstantno na celu sint deonicu.
Za više informacija, istražite različite tipove ekvilajzera i saznajte kako da koristite automatizaciju u svom DAW-u (Digital Audio Workstation).
Niskopropusni filter
Za uklanjanje nepotrebnih visokih frekvencija u bas sintesajzeru, probajte da postavite niskopropusni filter (LPF) na oko 9 kHz. Ovo će smanjiti grubost zvuka koja se može akumulirati u gornjem frekventnom opsegu.
Pokušajte isto sa glavnim sintesajzerskim deonicama, na oko 13 kHz. Pazite da ne preterate, jer možete izvući sav „vazduh“ iz zvuka sintesajzera. Još jedna prednost primene LPF-a u ovoj oblasti je što se sprečava konflikt između sintesajzera i haj-heta.
Sa ambijentalnim sintesajzerskim linijama, eksperimentišite sa LPF-om da vidite da li možete poboljšati zvuk. U nekim slučajevima, možda je bolje bez njega.
Napravite prostor za bas bubanj
Jedan od najčešćih problema sa maskiranjem frekvencija se javlja između bas sintesajzera i bas bubnja. Često će bas bubanj zaglušiti bas sintesajzer, ili obrnuto, ako se ne pozabavite time.
Ovde možete pokušati da smanjite frekvencije bas sintesajzera oko osnovnog tona bas bubnja, kako bi oni koegzistirali u sličnim frekventnim oblastima. Takođe, možete koristiti kompresiju sa bočnim lancem, tako da se bas sintesajzer utišava svaki put kada se čuje bas bubanj.
Za poboljšani zvuk udaraljki, naučite kako da ekvilajzerišete bubnjeve. Razmislite o primeni ovih metoda kad god imate više bas instrumenata.
Aditivni i korektivni EQ
Sada ćemo pogledati EQ modifikacije koje mogu da istaknu kvalitete vaših sintesajzera i uravnoteže njihov zvuk i karakter.
Poboljšanje jasnoće
Da bi se vaši sintesajzerski delovi više istakli, razmislite o primeni parametarskog pojačanja oko osnovnog tona. Za bas sintesajzere, ovo može biti oko 70 Hz, dok glavni sintesajzeri mogu imati osnovni ton oko 200–300 Hz. Ovo može dodati određenu definiciju vašim sintesajzerima, ali pazite da ne preterate.
Stvaranje teške ili lagane atmosfere
Sintesajzerske deonice koje stvaraju lebdeće i eterične ambijente dobijaju različite kvalitete kada se uklone njihove niske frekvencije. Koristite HPF da biste intenzivno smanjili niske tonove (npr. oko 2–4 kHz) ako želite prozračan, svetao zvuk. Primena konzervativnog HPF-a (npr. oko 100–300 Hz) će sačuvati tamni i teški osećaj.
Dodavanje svetline i pozicioniranje u miksu
Pojačanje frekvencija visoke police na oko 5–11 kHz može pomoći u dodavanju svetline i sjaja vašim sintesajzerskim deonicama. Suprotno tome, rez na visokoj polici u ovoj oblasti će potamniti zvuk.
Pojačanja i rezovi na oko 12 kHz i više mogu pomeriti vaše sintesajzerske deonice napred ili nazad u miksu, respektivno. Takođe, možete pokušati da pojačate glavni sintesajzerski deo na oko 1–2 kHz, da bi se više istakao.
Usavršavanje zvuka sintesajzera
Kada pronađete odličan zvuk sintesajzera, vreme je da vidite da li EQ modifikacije mogu dodatno da ga poboljšaju. Prvo, koristite visokopropusne i niskopropusne filtere za smanjenje nepotrebnih niskih i visokih frekvencija. Zatim uklonite „blato“ i oštre rezonancije, i pokušajte da napravite prostor za svaki od vaših bas i srednjetonskih instrumenata pomoću subtraktivnih ekvilajzera.
Poboljšajte jasnoću i ton sintesajzera pomoću aditivnih i korektivnih EQ modifikacija, i vaši sintesajzeri će imati veći uticaj nego ikada pre.