U srednjem veku, kuće u kojima su živeli ljudi oboleli od Crne smrti bile su obeležene crvenim krstom. To je služilo kao upozorenje: „Ne ulazite, ili će vas zadesiti sudbina onih koji su unutra.“
Međutim, srednjovekovni lekari nisu imali mogućnost da prate kontakte zaražene osobe kako bi predvideli ko će se još razboleti. Nisu mogli proaktivno da izoluju te ljude da bi sprečili širenje zaraze.
Ukratko, to je suština praćenja kontakata. To je moćno sredstvo koje bi moglo pomoći u borbi protiv nove pandemije koronavirusa. Kompanije Apple i Google uvode alate za digitalno praćenje kontakata na iPhone i Android uređaje kako bi pružile pomoć u ovom procesu.
Kako funkcioniše praćenje kontakata?
Tokom poslednjih nekoliko decenija, praćenje kontakata postalo je standardna tehnika u upravljanju zaraznim bolestima.
„Praćenje kontakata se primenjuje kod infekcija koje predstavljaju značajan zdravstveni rizik i imaju visok stepen prenosivosti“, izjavio je Danijel Piekars stariji, potpredsednik za nauku o životu i zdravstvenu zaštitu u kompaniji DataArt. „Ova metoda se koristi u borbi protiv mnogih smrtonosnih bolesti, kao što su HIV/AIDS, SARS, tuberkuloza, ebola, velike boginje, male boginje i mnoge druge.“
Organi javnog zdravlja na državnom i lokalnom nivou obično sprovode praćenje kontakata. Obučeno osoblje, često pod vođstvom epidemiologa, upravlja tim aktivnostima, iako je sam proces prilično jednostavan.
Ako se kod nekoga dijagnostikuje zarazna bolest, njegov lekar primarne zdravstvene zaštite šalje izveštaj zdravstvenim vlastima koje su zadužene za praćenje. Osoba koja radi na slučaju (pratilac kontakata) zatim razgovara sa pacijentom kako bi utvrdila gde je bio i sa kim je sve dolazio u kontakt. Zatim, taj radnik stupa u kontakt sa ljudima koje je pacijent možda zarazio i ponavlja isti proces.
Šta znači praćenje kontakata u kontekstu COVID-19?
Tokom trenutne pandemije koronavirusa, osoba koja prati kontakte obično kontaktira telefonom osobu koja je bila pozitivna na COVID-19. Pratilac zatim radi sa tom osobom kako bi identifikovao sve pojedince sa kojima je ona možda bila u kontaktu.
„Pratilac poziva svakog pojedinca da ga obavesti o njihovom statusu kontakta, šta to znači i koje korake treba preduzeti“, objasnio je Džeri Vilmink, glavni poslovni direktor u kompaniji CarePredict. „Uglavnom, to podrazumeva samoizolaciju tokom perioda inkubacije COVID-19 od 14 dana i praćenje eventualnih simptoma.“
U završnoj fazi, pratilac obavlja naknadne pozive svim kontaktima kako bi pratio razvoj simptoma i testirao eventualne znakove infekcije.
Ko su ti pratioci kontakata?
„Svako može biti obučen za pratioca kontakata“, rekao je Vilmink. „U stvari, postoji potreba za stotinama hiljada pratioca kontakata kako bi se COVID-19 stavio pod kontrolu. Međutim, to nije specijalnost sama po sebi. Osnovne analitičke veštine, empatija i razumevanje načina prenosa bolesti i karantina su od pomoći, ali sve što je zaista potrebno je diploma srednje škole ili ekvivalent.“
Lako je shvatiti zašto praćenje kontakata ima smisla. Ako uspemo da utvrdimo put prenošenja bolesti, imamo veće šanse da izolujemo one koji su možda zaraženi i zaustavimo njeno širenje. To je praktičnija verzija ostanka kod kuće i dragoceno oružje za usporavanje bolesti bez potrebe za karantinom celokupne populacije.
Kada se ekonomija ponovo pokrene, neki lideri, poput guvernera Njujorka Endrjua Kuoma, već su nagovestili da će praćenje kontakata biti sastavni deo tog procesa.
„Uz pomoć istražitelja iz vojske, praćenje kontakata je neophodno kako bi se ograničilo širenje virusa“, izjavio je Kuomo.
Ručno praćenje kontakata ima svoje mane
Nažalost, ručno praćenje kontakata nije precizno i daleko je od savršenog.
Pre svega, to je ručni proces koji se oslanja na intervjue. Sećanja su nesavršena i ne postoji garancija da će se zaražena osoba setiti svih ljudi sa kojima je bila u kontaktu. Ovo ne uključuje čak ni slučajne kontakte sa strancima, koje je nemoguće potpuno evidentirati.
Nedostatak osoblja je takođe ozbiljan problem. Kako broj obolelih raste, nema dovoljno istražitelja da detaljno prate sve kontakte. Zbog toga je većina američkih gradova odustala od praćenja kontakata u ranoj fazi pandemije.
Međutim, kako broj slučajeva počne da opada, ručno praćenje kontakata će ponovo postati održivo. To će biti važan deo napora da se pažljivo ublaže mere karantina.
Digitalno praćenje kontakata
Ovo nije pandemija AIDS-a iz 1980-ih, pa čak ni pandemija SARS-a iz ranih 2000-ih. Prema Pew Research, više od 80% Amerikanaca poseduje pametne telefone. Oni se mogu iskoristiti za praćenje kontakata.
Kompanije Apple i Google su 10. aprila objavile planove da integrišu tehnologiju praćenja kontakata u svoje pametne telefone putem Bluetooth Low Energy (BLE). Zbog zabrinutosti za privatnost, ovo će zahtevati saglasnost korisnika. Ako korisnici pristanu, njihovi telefoni će moći da identifikuju druge telefone u blizini putem BLE tehnologije.
„Obim i priroda pandemije koronavirusa čine digitalno praćenje veoma privlačnim, posebno zato što se koronavirus širi brzo i asimptomatski“, rekao je Vilmink.
Ako neko koristi odobrenu aplikaciju za praćenje kontakata da se označi kao zaražen, te informacije se mogu iskoristiti za praćenje sa kim je dolazio u neposrednu blizinu bez potrebe za ručnim evidentiranjem tih informacija. Podaci bi se automatski dostavljali zdravstvenim službenicima, omogućavajući im da kontaktiraju one koji su imali čak i slučajni kontakt sa zaraženom osobom.
Digitalno praćenje kontakata je veliki korak napred, ali ni ono nije savršeno. I ovde je potrebna saglasnost ljudi da se uključe u sistem i da redovno ažuriraju svoj status u aplikaciji.
„Postoji mogućnost lažno pozitivnih rezultata“, rekao je Piekars. „Šta ako stojite pored prozora restorana, dovoljno blizu da aplikacija za praćenje kontakata registruje mobilne telefone u restoranu? Kolika je verovatnoća da se zarazite od nekoga ko je bio udaljen dva metra od vas?“
Bez obzira na nedostatke, kompanije Apple i Google planiraju da omoguće ovu tehnologiju u maju. Koliko će ona biti uspešna zavisiće, naravno, od broja ljudi koji je budu koristili. Ipak, to je potencijalno veliki korak u praćenju virusa i utvrđivanju ko je mogao biti izložen zarazi.
U međuvremenu, postoje i drugi alati koji su već u upotrebi. Kompanija CarePredict, na primer, je jedna od nekoliko zdravstvenih kompanija koje su već razvile ili primenile slične alate u ograničenom obimu. Softver kompanije CarePredict je automatizovani sistem za praćenje kontakata u ustanovama za starije osobe.
„Kada se identifikuje potencijalni prenosilac“, objasnio je Vilmink, „CarePredict-ove mogućnosti praćenja lokacije omogućavaju ustanovama da saznaju sve osobe sa kojima je zaražena osoba bila u kontaktu i koliko je taj kontakt trajao.“
Uz pomoć ovakvih alata, praćenje kontakata ulazi u 21. vek. Očekuje se da će u narednim mesecima pomoći da se spasu životi i uspori širenje zaraze.