Protokol za dinamičku konfiguraciju hosta, poznatiji kao DHCP, je protokol koji dodeljuje IP adrese uređajima na mreži. Svaki uređaj koji se povezuje na internet zahteva IP adresu, a najčešće je dodeljuje ruter koji pokreće DHCP server. Kod većih mreža, sam ruter nije u stanju da upravlja svim uređajima koji se na njega priključuju, pa se koristi poseban server koji reguliše dodelu IP adresa. DHCP protokol se, dakle, izvršava na serveru, a ne na ruteru.
DHCP ne samo da dodeljuje IP adrese, već i rukovodi konfiguracijom maske podmreže, podrazumevanog mrežnog prolaza, kao i DNS uslugom.
DHCP arhitektura
DHCP arhitektura se sastoji od tri komponente: DHCP klijenta, DHCP servera i relej agenata.
DHCP klijent je svaki uređaj koji ima sposobnost povezivanja na mrežu i komunikacije sa DHCP serverom. Tu spadaju mobilni telefoni i računari, ali takođe i mrežni štampači i serveri.
DHCP server predstavlja uređaj koji dodeljuje IP adrese.
Zahtevi DHCP relej agenata premošćuju put između DHCP klijenata i servera. Iako oni nisu neophodan deo mreže, postaju ključni za funkcionisanje velikih, složenih mreža.
DHCP zakup
IP adresa, nakon što je dodeljena uređaju, ima ograničen vek trajanja. IP adresa koju, na primer, vaš računar ima danas, sutra možda neće biti ista. Ako sistem ostane povezan ili se vrati na mrežu pre isteka zakupa, biće mu dodeljena ista IP adresa. Međutim, ukoliko je zakup istekao, uređaju, odnosno vašem računaru, biće dodeljena nova IP adresa na mreži.
Uređaj takođe može zatražiti obnovu DHCP zakupa. Ovim se efektivno preuzima nova IP adresa za uređaj. Ova podešavanja mogu se pronaći u mrežnim postavkama na računaru ili WiFi podešavanjima na mobilnom telefonu.
Svrha DHCP-a
DHCP je neophodan, s obzirom na broj uređaja koji se danas mogu povezati na mrežu. Ključno je da uređaj može brzo da dobije IP adresu i da ne dođe do IP konflikata. Bez DHCP-a, sami IP konflikti bi sprečili brzo i lako povezivanje, što bi predstavljalo problem u upravljanju mrežom. Ručno dodeljivanje IP adresa ili rešavanje IP konflikata može biti naporan i dugotrajan proces, čak i na maloj mreži. Na većim mrežama, to je praktično nemoguće.
DHCP u osnovi omogućava mrežnim administratorima da automatizuju proces dodele IP adresa, a pošto su adrese dinamičke, retko se dešava da adresa nije dostupna za neki uređaj. To omogućava da se skoro neograničen broj uređaja poveže na mrežu.
IP konflikti i DHCP
Budući da je DHCP zadužen za dodelu IP adresa, logično je da može biti uzrok IP konflikata. Greška u DHCP-u zaista može dovesti do IP konflikata, ali se obično može rešiti u hodu. Često kada se pojavi greška IP konflikta na vašem sistemu, jednostavno isključivanje i ponovno uključivanje sistema je dovoljno da se problem reši. Ako problem i dalje postoji, pokušajte da restartujete ruter. Ukoliko se ni tada ne reši, moguće je da postoji veći problem koji prevazilazi mogućnosti rutera, pa čak i DHCP-a.