Provera performansi, funkcionalnosti i ostalih aspekata pomaže vam da identifikujete različite nedostatke u vašoj aplikaciji i da poboljšate njenu upotrebljivost, sigurnost, stabilnost, performanse i funkcionalnost.
Zahvaljujući brzom otkrivanju problema, možete brzo reagovati i popraviti ih, osiguravajući visok kvalitet aplikacije.
Na taj način, možete razviti visokokvalitetne aplikacije za svoje klijente ili korisnike koji će ih rado koristiti bez ikakvih poteškoća. Kada se to ostvari, isporuka vaše aplikacije može biti uspešna, a sav vaš trud uložen u ideju, planiranje, realizaciju i implementaciju će se konačno isplatiti.
Međutim, testiranje aplikacija je složeno polje jer morate ispitati različite aspekte aplikacije kako biste bili sigurni da sve besprekorno funkcioniše. Potrebno je proveriti da li funkcije rade ispravno, kakav je korisnički interfejs, performanse aplikacije i tako dalje.
Stoga, postoji više različitih vrsta testiranja aplikacija o kojima morate biti informisani.
I mi smo tu da vam upravo to objasnimo!
Hajde da prvo razumemo osnove pre nego što dublje uđemo u različite tipove testiranja aplikacija.
Šta je testiranje aplikacija?
Testiranje aplikacija je proces provere softvera koji se sprovodi pomoću skripti kako bi se pronašle greške u aplikaciji i kako bi se optimizovale njene performanse, funkcionalnost, stabilnost i drugi relevantni aspekti.
Ovo doprinosi poboljšanju kvaliteta aplikacije, uz maksimalan povraćaj investicije (ROI) i uštedu napora, vremena i troškova razvoja. Osigurava da svi segmenti aplikacije rade i funkcionišu optimalno, pružajući vrhunsko korisničko iskustvo.
Testiranje aplikacije obuhvata proveru celokupne aplikacije, uključujući svaki modul, kod, karakteristike i sve delove, radi identifikacije nedostataka. Postoje razne vrste testiranja aplikacija, kao što su testiranje performansi, funkcionalno testiranje, testiranje opterećenja, testiranje korisničkog interfejsa, itd.
U procesu testiranja aplikacija učestvuju različiti stručnjaci, uključujući testere, menadžere, programere i krajnje korisnike. Osim toga, životni ciklus testiranja aplikacija obuhvata sledeće faze:
- Analiza zahteva za testiranje
- Planiranje i dizajn testa
- Izvršenje testa
- Analiza rezultata testa
- Prijavljivanje grešaka
Različite vrste testiranja aplikacija
Testiranje aplikacija se generalno može podeliti u dve kategorije:
- Funkcionalno testiranje
- Nefunkcionalno testiranje
Detaljnije ćemo istražiti svaku od ovih kategorija i njihove potkategorije.
Funkcionalno testiranje
Funkcionalno testiranje podrazumeva proveru funkcionalnih aspekata aplikacije. Testira se svaka funkcija aplikacije kako bi se utvrdilo da li sve radi kako je predviđeno. Funkcionalno testiranje može se obavljati ručno ili pomoću alata za automatizaciju.
Postoji nekoliko vrsta funkcionalnog testiranja:
#1. Jedinično testiranje
Testiranje svakog modula ili komponente aplikacije kako bi se proverilo da li funkcioniše u skladu sa očekivanjima naziva se jedinično testiranje. Za ovo je potrebno poznavanje programskih jezika. Stoga, ovaj test sprovode programeri, a ne testeri. Ovaj test je veoma detaljan jer se svaki modul i njegov kod pažljivo ispituju, a ponekad je potrebno razviti i test drajvere.
Jedinični testovi se mogu raditi ručno ili pomoću alata, ali automatizovano testiranje osigurava maksimalnu pokrivenost i performanse testa. Neki od alata koji se mogu koristiti za jedinično testiranje su NUnit, JUnit, PHPUnit, TestNG, i drugi.
#2. Integraciono testiranje
Nakon integracije modula, važno je proveriti da li rade ispravno kao kombinovani entiteti. To je zato što integracija više modula može uzrokovati pojavu grešaka. Dakle, testiranje svakog integrisanog modula aplikacije radi provere njegove kombinovane funkcionalnosti naziva se integraciono testiranje.
Integraciono testiranje proverava module koji su uglavnom aplikacije ili moduli koda u datoj mreži. Obično se primenjuje na distribuirane sisteme i klijent-server aplikacije. Ovo zahteva manje testova u poređenju sa jediničnim testiranjem i može koristiti različite pristupe, kao što su top-down, sendvič i bottom-up pristup.
Alati za integraciono testiranje uključuju Selenium, Protractor, IBM Rational Functional Tester, i druge.
#3. Sistemsko testiranje
Sistemsko testiranje se sprovodi kako bi se proverila funkcionalnost celog sistema u skladu sa zahtevima klijenta. Pokriva sve delove sistema kao celinu, sa ciljem da se razvije aplikacija sa traženim specifikacijama.
Sistemsko testiranje je tip testiranja crne kutije, a naziva se i end-to-end testiranje scenarija koje se može sprovesti na potpuno integrisanoj aplikaciji ili sistemu. Detaljno se ispituje svaki ulaz kako bi se osiguralo da se dobija željeni izlaz.
Neki od alata za sistemsko testiranje su Cucumber, Karma, Jasmine, i drugi.
#4. Testiranje zdravog razuma (Sanity testing)
Testiranje zdravog razuma utvrđuje da li nova verzija aplikacije funkcioniše ispravno i da li je prihvatljiva za opsežno testiranje. Izvodi se na stabilnim aplikacijama kako bi se osiguralo da nikakve promene ili ispravke grešaka ne narušavaju osnovnu funkcionalnost aplikacije nakon regresionog testiranja.
Ako vaša aplikacija ne funkcioniše prilikom početne upotrebe, to znači da nije dovoljno stabilna za daljnje testiranje. U tom slučaju, potrebno je popraviti aplikaciju i učiniti je stabilnom za dalje testiranje.
Testiranje zdravog razuma se obavlja ručno, analizom ponašanja aplikacije nakon unošenja izmena u određeni deo aplikacije.
#5. Dimno testiranje (Smoke testing)
Kada razvojni tim isporuči novu verziju aplikacije, tim za testiranje verifikuje tu verziju kako bi se uverio da nema ozbiljnih problema i da je aplikacija stabilna za opsežno testiranje.
Ako tim za testiranje otkrije da je osnovna funkcionalnost aplikacije nekako oštećena u početnoj fazi, može odbaciti novu verziju, obavestivši razvojni tim o tome. Ovo se radi pre detaljnog regresionog ili funkcionalnog testiranja kako bi se eliminisale oštećene aplikacije i uštedelo vreme QA timu na testiranju i instaliranju aplikacije.
Dimno testiranje se obavlja i ručno i pomoću alata za automatizaciju, kao što je Selenium.
#6. Testiranje interfejsa
Način na koji različite komponente aplikacije, poput baze podataka, servera itd., komuniciraju jedna s drugom može uticati na njene celokupne performanse, pa se stoga interfejs mora testirati.
Dakle, testiranje aplikacije kako bi se proverilo da li komponente aplikacije dobro komuniciraju i pravilno razmenjuju podatke naziva se testiranje interfejsa. Takođe se proverava upravljanje greškama, kako bi se osiguralo da svaka komponenta radi bez problema i da se pravilno ponaša sa drugim komponentama.
Pored toga, testiranje interfejsa potvrđuje da li ste testirali sav podržani softver i hardver i da li povezani dokumenti podržavaju različite platforme ili ne. Takođe se proverava da li se bezbednost održava dok komponente međusobno deluju i koliko efikasno aplikacija upravlja mrežnim kvarovima.
Neki alati za testiranje interfejsa su Fiddler, Rest Assured, Postman, i drugi.
#7. Regresiono testiranje
Testiranje cele aplikacije kako bi se proverilo kako funkcioniše nakon izmene bilo koje funkcionalnosti, komponente ili modula poznato je kao regresiono testiranje. Cilj mu je da osigura da postojeće funkcionalnosti aplikacije ostanu nepromenjene nakon novih izmena.
Na tržištu postoji mnogo alata za regresiono testiranje, kao što su Subject7, TestSigma, Testimony, TestComplete, i drugi.
#8. Alfa testiranje
Alfa testiranje identifikuje sve nedostatke, greške i probleme u aplikaciji pre nego što se lansira na tržište za potrošače ili klijenta. Ovo testiranje osigurava da korisnici dobiju aplikaciju bez grešaka i bagova, procenjujući njen kvalitet i spremnost za beta testiranje.
Alfa testiranje se sprovodi u prostorijama programera ili unutar kompanije u virtuelnom okruženju, oponašajući stvarno korisničko okruženje. Obično se radi pred kraj razvoja aplikacije, pre beta testiranja.
Možete koristiti alate kao što su QA Mentor, SoapUI, i druge, za alfa testiranje.
#9. Beta testiranje
Beta testiranje obavlja klijent ili ograničen broj korisnika u stvarnom okruženju kako bi se proverila celokupna funkcionalnost, upotrebljivost i performanse aplikacije pre nego što se pusti u redovnu upotrebu. Obično se sprovodi nakon alfa testiranja.
Beta testiranje proverava da li aplikacija ima grešaka ili bagova, radi li nesmetano, da li radi optimalno i da li je jednostavna za upotrebu. Razvojni tim prikuplja povratne informacije od korisnika kako bi poboljšao oblasti u kojima im nedostaje. Na taj način mogu lako da izvrše izmene kako bi poboljšali njenu funkcionalnost, performanse, bezbednost i upotrebljivost.
Možda ste čuli za Beta verzije nekih aplikacija; to znači da je aplikacija u fazi beta testiranja. Kada se test završi i aplikacija poboljša, pušta se u redovnu upotrebu. Alati za beta testiranje su TestRail, UberTesters, TestFairy, Zephyr, i drugi.
Nefunkcionalno testiranje
Nefunkcionalno testiranje podrazumeva proveru nefunkcionalnih aspekata aplikacije, kao što su upotrebljivost, performanse, bezbednost, itd. Ovi testovi se izvode nakon funkcionalnih testova.
Cilj nefunkcionalnog testiranja je da poboljša kvalitet aplikacije, kako bi se osiguralo da ona dobro radi i pruža optimalno korisničko iskustvo. Generalno, ovi testovi se ne izvode ručno; za njih su vam potrebni alati za automatizaciju.
Pogledajmo neke tipove nefunkcionalnog testiranja za vaše aplikacije.
#1. Testiranje performansi
Testiranje performansi proverava da li aplikacija radi u skladu sa zahtevima. Ono vam pokazuje da li performanse aplikacije imaju problema koji je usporavaju ili sprečavaju da radi optimalno.
Razumevanjem problema sa performansama kroz ovu vrstu testiranja, možete saznati kako da poboljšate brzinu aplikacije, vreme odziva, iskorišćenost resursa, propusnost itd.
Možete koristiti alate za testiranje performansi kao što su Rational Performance Tester, Apache JMeter, LoadNinja, i druge, za testiranje performansi aplikacije.
#2. Testiranje opterećenja
Testiranje opterećenja je podskup testiranja performansi koji proverava koliko opterećenja aplikacija može da izdrži pre nego što njene performanse počnu da degradiraju.
Ovo testiranje se vrši pokretanjem različitih testova opterećenja kako bi se saznao maksimalni kapacitet aplikacije pod datim opterećenjem. Takođe se proverava da li postoje problemi koji mogu dovesti do pogoršanja performansi aplikacije.
Korišćenje alata za testiranje opterećenja kao što su WebLOAD, LoadRunner, i drugih, korisno je za utvrđivanje nosivosti vaše aplikacije.
#3. Stres testiranje
Ako je sistem ili aplikacija izložena stresu iznad svog kapaciteta, morate znati kada i kako se ruši. Ova vrsta testiranja se naziva stres testiranje sistema. Izvodi se pod velikim opterećenjima, kao što je guranje aplikacije izvan njenih kapaciteta za skladištenje, preopterećenje baze podataka, kontinuirano davanje ulaza itd.
Cilj stres testiranja je da potvrdi stabilnost i pouzdanost aplikacije, kako bi pokazala otpornost čak i tokom najviše upotrebe. Meri kapacitet aplikacije za rukovanje greškama i snagu pod velikim opterećenjima, osiguravajući da se ne sruši pod takvim uslovima.
Alati kao što su NeoLoad, JMeter, LoadView, StressStimulus, i drugi, korisni su za stres testiranje.
#4. Volumensko testiranje
Volumensko testiranje je tip testiranja performansi gde se aplikacija podvrgava velikim količinama podataka da bi se proverilo njeno vreme odziva i ponašanje. Velike količine podataka se unose u bazu podataka aplikacije, jer utiču na njenu brzinu obrade i vreme odziva. Takođe se naziva i testiranje preplavljivanjem.
Na ovaj način možete proveriti koliko je aplikacija efikasna kada se radi sa velikim količinama podataka, istovremeno otkrivajući probleme koji smanjuju performanse aplikacije. Pronalaženje problema vam pomaže da ih brzo rešite i optimizujete performanse.
Timovi za testiranje performansi obavljaju volumensko testiranje. Alati koje možete koristiti su DbFit, NoSQLMap, HammerDB, i drugi.
#5. Bezbednosno testiranje
Testiranje aplikacije kako bi se proverilo koliko je bezbedna od spoljašnjih i unutrašnjih pretnji naziva se bezbednosno testiranje. Ovde pretnje mogu biti zlonamerni programi, DDoS napadi, virusi i druge sajber pretnje od internih agenata organizacije ili spoljnih napadača.
Bezbednosno testiranje takođe otkriva mogućnosti autentifikacije i autorizacije aplikacije i da li su one dovoljno bezbedne. Pomaže vam da pronađete ranjivosti i bezbednosne rupe kroz koje pretnje mogu da prodru u vašu aplikaciju. Zato možete da rešite te probleme i zatvorite te rupe kako biste osigurali bezbednost vaše aplikacije.
Pored toga, bezbednosno testiranje vam pomaže da razumete ponašanje aplikacije pod napadom ili zlonamernim programima i njenu sposobnost da se oporavi od napada i nakon održavanja.
Bezbednosno testiranje obično obavlja poseban tim za testiranje, gde se bilo koji oblik hakovanja ubrizgava u aplikaciju kako bi se proverila njena bezbednost. Alati poput ImmuniWeb, Wapiti, Acunetix, Google Nogotofail, i drugi, mogu se koristiti za bezbednosno testiranje.
#6. Testiranje kompatibilnosti
Korisnici danas koriste različite platforme kao što su iOS, Android, Mac, PC, Linux, itd., kao i pregledače i konfiguracije. Stoga je od suštinske važnosti da budete svesni kompatibilnosti vaše aplikacije sa različitim platformama.
Tip testiranja koji procenjuje kako aplikacija radi i kako se ponaša na različitim platformama, veb serverima, mrežnim okruženjima i hardverskim konfiguracijama naziva se testiranje kompatibilnosti. Osigurava da aplikacija radi besprekorno sa optimalnim performansama na različitim pregledačima, konfiguracijama, bazama podataka i verzijama softvera.
Možete koristiti alate kao što je HeadSpin, koji vam omogućava da daljinski pokrećete testove unakrsnih pregledača na hiljadama stvarnih uređaja u oblaku. Korisnici mogu lako da testiraju odziv svoje mobilne aplikacije ili veb sajta, pa čak i da testiraju vitalne karakteristike performansi, kao što je testiranje opterećenja u realnom okruženju, za 100% tačne rezultate.
Prednosti
- Testirajte na hiljadama stvarnih uređaja za 100% tačnost
- Označite i delite greške sa integracijama kao što su Jira, Slack, Trello
- Proverite i izmerite kvalitet zvuka širom sveta za aplikacije koje podržavaju govor i audio strimovanje. Pregledajte aplikacije i pratite audio iskustvo u realnom vremenu.
Neki drugi alati su CrossBrowserTesting, LambdaTest, i Experitest.
#7. Testiranje pouzdanosti
Testiranje pouzdanosti odnosi se na proces testiranja aplikacije kako bi se proverilo da li može da radi bez greške u određenom vremenskom periodu u datom okruženju. Cilj mu je da osigura da je aplikacija dovoljno pouzdana i da nema grešaka, kako bi besprekorno izvršila svoju svrhu.
Ovaj test će vam pokazati da li možete da se oslonite na svoju aplikaciju da pruži željeni izlaz svaki put kada je koristite. Na primer, testiranje verovatnoće da računar može da radi sedam sati bez pada.
Testiranje pouzdanosti će otkriti ponavljajuće kvarove, učestalost kvarova u određenom vremenskom periodu i uzroke kvarova, kako biste mogli lako i brzo da ih popravite. Može uključivati testiranje opterećenja aplikacije, regresiono testiranje i testiranje karakteristika.
Možete koristiti alate kao što su RCM, Weibull++, SOFTREL, i druge, za regresiono testiranje.
#8. Testiranje upotrebljivosti
Testiranje upotrebljivosti znači testiranje koliko je aplikacija jednostavna za korišćenje. Proverava koliko lako korisnik može da razume i radi sa vašom aplikacijom bez problema. A ako naiđu na bilo kakav problem ili poteškoće u korišćenju aplikacije, morate to dokumentovati.
Generalno govoreći, testiranje upotrebljivosti proverava navigaciju aplikacije kako bi se osiguralo da korisnik lako dolazi do željenog odredišta u aplikaciji i da obavlja svoje zadatke bez poteškoća.
Za testiranje upotrebljivosti, ograničen broj korisnika ili klijent se poziva da koristi aplikaciju. U tom trenutku, ispitujete kako oni rade sa vašom aplikacijom i da li im je potrebna pomoć. Dokumentovanje povratnih informacija će vam pomoći da poboljšate korisničko iskustvo.
Neki alati za testiranje upotrebljivosti su CrazyEgg, Optimizely, TryMyUI, i drugi.
#9. Testiranje prihvatanja
Testiranje prihvatanja je poslednje testiranje aplikacije u fazi testiranja. Izvodi ga krajnji korisnik ili klijent kako bi potvrdio da li aplikacija ispunjava sve njihove specificirane kriterijume, kao što su preferencije i zahtevi.
Vaš klijent će prihvatiti aplikaciju koju ste razvili ako njene karakteristike, funkcije, upotrebljivost i performanse odgovaraju njihovim potrebama. Ako je tako, aplikacija je odobrena za proizvodnju. Ali ako se vašem klijentu nešto ne sviđa ili smatra da nešto treba poboljšati, možda će tražiti da to izmenite u skladu sa tim.
Zašto su vam potrebne različite vrste testiranja aplikacija?
Softverske aplikacije postale su suštinski deo modernog načina života, kako u ličnom, tako i u profesionalnom smislu. Potrebne su vam aplikacije za kupovinu na mreži, bankarstvo, zabavu, učenje, rad od kuće, video konferencije sa svojim timom, i tako dalje.
Stoga korisnici traže potpuno funkcionalne aplikacije koje im mogu olakšati život i pružiti vrhunske performanse, upotrebljivost i funkcionalnost, kako bi mogli da obavljaju željene radnje sa lakoćom, preciznošću i brzinom.
Ova potražnja zahteva od vas da razvijete aplikacije koje mogu da odgovore na sve ove zahteve kako biste oduševili krajnje korisnike i unapredili vaše poslovanje. A testiranje aplikacija zahteva da se pregledaju različiti aspekti sistema, kao što su karakteristike, funkcionalnost, performanse, jednostavnost korišćenja, interfejs, pouzdanost, itd.
Iz tog razloga, postoji na stotine tipova testiranja aplikacija od kojih možete odabrati ono što je relevantno za vaše potrebe. A znanje o različitim vrstama testiranja će vam pomoći da precizno proverite svoju aplikaciju u skladu sa traženim parametrima.
Na primer, ako želite da saznate kako vaša aplikacija radi na Androidu, potrebno je da sprovedete testiranje kompatibilnosti. Ali ako ne znate da takva stvar uopšte postoji, kako ćete to moći da uradite?
Nadam se da ste shvatili suštinu.
A kada sprovedete idealnu vrstu testiranja aplikacije, možete optimizovati svoju aplikaciju upravo za taj parametar. Slično tome, možete sprovesti testove za sve vrste problema koji mogu da se pojave. Stoga, ovo će vam pomoći da:
- Poboljšate funkcije i funkcionalnost aplikacije
- Lako eliminišete greške
- Poboljšate performanse aplikacije
- Osigurate bezbednost aplikacije
- Učinite je kompatibilnom sa različitim platformama, hardverskim konfiguracijama i okruženjima.
- Smanjite nepotrebne troškove
- Poboljšate jednostavnost korišćenja
- Povećate pouzdanost i stabilnost aplikacije
- Optimizujete ukupan kvalitet vaše aplikacije
Zaključak
Da biste napravili visokokvalitetnu aplikaciju, morate proveriti njene različite aspekte, kao što su performanse, funkcionalnost, upotrebljivost, stabilnost